Umjesto da je ostao u Njemačkoj, “u uređenoj državi”, gdje je od svoga rada pristojno i neopterećeno živio, krenuo je u Hrvatsku, gdje ga je dočekala hrpa problema, administrativnih zavrzlama i neizvjesnosti, zbog čega se, kaže, itekako kaje.
– U ovako neuređenom društvu i sve većoj presiji, kada iza tebe baš nitko ne stoji, vrlo je teško biti poduzetnik, trošiti trud i vrijeme, ulagati novac i zapošljavati 20-ak ljudi. Male i srednje tvrtke temelj su uspješne ekonomije i gospodarstva u svim razvijenim zemljama, ali, nažalost, ne i u Hrvatskoj – ustvrdio je.
Kada se vratio u Babinu Gredu, namjeravao je zaposliti bar 50 ljudi, no država ga je, kaže, u tome spriječila.
– U Njemačkoj, gdje sam godinama radio i imao svoju firmu, državne institucije služe malom poduzetniku, a kod nas je mali poduzetnik sluga svim državnim insitucijama, koje upravo on plaća! Stalne promjene zakona i propisa i rigidne kazne u poduzetnicima su ubile svaku volju za širenje posla, nova ulaganja i zapošljavanja – ustvrdio je vlasnik Minimljekare Družba u Babinoj Gredi.
– Poduzetnici u Hrvatskoj danas rade u strahu jer zakon čak i za banalne prekršaje propisuje nenormalne kazne kako bi se što bolje punila državna blagajna. Pa mogu slobodno reći da oni koji su ih predlagali, a sigurno i njihovi očevi, nikada nisu živjeli od svoga rada, nego na račun države. Ta gospoda uopće ne zna što znači sa svojih deset prstiju zaraditi toliki novac da bi se platila kazna. A sve su naše vlade do sada kažnjavale svakog tko hoće i želi sam raditi! – oštar je Barić.
Dodaje da u Njemačkoj inspektori svoj dolazak najave, a kada utvrde manje prekršaje, upozore vlasnika firme i daju mu rok i naputak kako ih riješiti.
– U razvijenim europskim zemljama institucije su prijatelji i savjetnici poduzetnika, a upravo je povjerenje poduzetnika i investitora u institucije osnovni preduvjet razvoja. Mi smo još jako daleko od toga jer se poduzetnicima nastoji samo uzeti što se više može – tvrdi.
– Pitam se tko to još želi ulagati u Hrvatsku kada su kod nas za banalne prekršaje i evidenciju radnog vremena kazne od 60 tisuća do čak 180 tisuća kuna. A platit će je i mala firma s dva-tri zaposlena, od koje se, primjerice, traži da ima pravnog savjetnika. Mali i srednji poduzetnici moraju potpuno poštovati norme i obveze kao da se radi o korporativnom sektoru, što je apsurd. Mi mali poduzetnici ne možemo si priuštiti pravnog savjetnika jer ovo je borba za golo preživljavanje. Pa tko će zaraditi novac za plaćanje kazni? I takva dva-tri prekršaja i obitelj ti ostane bez kuće, na ulici. Sve to ljudima tjera strah u kosti – kaže Barić.
Ne preostaje mu, kaže, ništa drugo nego boriti se, iako bi najlakše bilo dići ruke od svega, zatvoriti pogon i otpustiti ljude. To ipak neće napraviti.
– U Hrvatskoj možeš primati socijalnu pomoć i gledati kako uhvatiti priliku otići u Njemačku, jer ovdje, nažalost, nema nikakve budućnosti. Žalosno je da čovjek od svoga rada, a to je bar 10 – 12 sati dnevno, i sa svojim novcem dođe u situaciju da ne može normalno živjeti. A to je, nažalost, danas naša stvarnost – ogorčeno je ustvrdio babogredski poduzetnik.