Prošlo je već dosta vremena kako smo pisali o jednoj temi koja samo na posredan način ima veze s onim što želim danas s vama razglabati.- Tada sam komentirao ova naša „nova vremena“ kada su sapun, žigice, automobili i još koješta drugo slično, – stvari, dakle, – nekada bili proizvodi, a danas su proizvodima postali recimo turistički proizvodi, pa financijski proizvodi, pa i još koješto drugo što smo nekada označavali i zvali uslugama. Tako je recimo kamatna stopa, gotovinski kredit, neko turističko putovanje npr. kupanje na Beravi, – postalo turistički proizvod (!!!) i tako smo i mi ovdje u Županji početkom ove godine imali naš već tradicionalni turistički proizvod: 53. Šokačko sijelo pod nazivom „Oj, Županjo bečki perivoje;“ a kako će se iduće Sijelo zvati, to ćemo još vidjeti. (Uz svu čast i pohvale organizacijskom odboru prošloga Sijela, ne mogu ne primijetiti pogrešku / grešku / propust): „… nije bečki perivoje, nego, bečki perivoju.“ – Al´ pustimo sada to jer ja bih nešto drugo.
Otkud Županja i bečki perivoj ???
Gdje, kada i tko je prvi puta „skovao“, smislio, osmislio ovaj slogan, sintagmu, frazem, krilaticu za Županju kao „bečki perivoj“? Kome je to prvome palo napamet? – Na kraju krajeva tko je autor’ – Ili je to – možda – tzv. „narodni“ izraz ili stih kakvog narodnog napjeva???
Potrudio sam se i uzeo si u zadatak to „otkriti“, tek toliko da se zna, prvenstveno zbog toga što mi se to sviđa i što bih volio da ostane trajna „poštapalica“ za našu Županju, i ne samo kao naziv za „turistički proizvod“, nego da ga udomaćimo kao simboličnu frazu za naš svekoliki županjski prigodni pridjevak.
Povezivanje Županje i Beča mislim da zbog graničarske prošlosti i državno-pravne povijesti nije potrebno posebno objašnjavati. U šali bih rekao kako je nekada izravno iz Beča u Županju dolazio befel kako, i samo kako, mogu izgledati brkovi u Šokca iz Ciganskog kraja, Račinovaca, Drenovaca i cijelog pobosučja. (A mi se danas ne možemo dogovoriti kada nam je dan državnosti.)
Vođen željom i sumnjom da je možebitno Miro Maričić tvorac te sintagme jer je svoju Zavičajnu čitanku „Bečki perivoj“ krstio tim imenom, ili da je on osobno kao baštinski „rovokopač“ svega i svačega što se Županje i Slavonije tiče, – jer, u pogovoru prvome izdanju njegovog Perivoja urednica Glasa Slavonije uvažena gospođa Ivanka Tešija spominje i navodi da . . . „kako to stara županjska pjesma kaže“.
Zato sam nastavio traganje o izvornosti bečke „krajobrazne“ povezanosti Županje i perivoja, i to bečkoga, zamislite.
Kako se ono kaže „prekopao“ sam cijelu njivu već ocvale tradicijske literature tražeći bilo kakav trag za Županju kao bečki perivoj, ali – ništa. Svu silu dostupne beletristike Balentovića, Galovića, Bartolovih, Nikolića do Mare Švel Gamiršekove, pa i novijih, suvremenih pisaca i autora (Andrić, Rem i drugi), koji su istraživali slavonsku narodnu prozu i poeziju bećaraca i drugih oblika narodne poetike i proze, i – ništa (!) ne nađoh o bečkom perivoju. – Da bih bio što temeljitiji obratio sam se i najboljem živućem Šokcu piscu Ivici Ćosiću Bukvinom – zahvaljujem mu se, – nismo našli traga ovoj uzrečici i „konstrukciji“ županjskog bečkog atributa. koji je etnološki i etnografski ukorijenjen, pa i kako god hoćete, – blizak, točan i primjeren. Ili kao autentično autorsko određenje, ili kao povijesno utemeljena lirsko-poetska točnost, tako i kao suvremeno uporabno sredstvo povijesnih odrednica neke „destinacije“, lokaliteta ili zemljopisnog odredišta koje „odgovara“ i primjereno je, i njegovoj sveukupnosti prošlosti, sadašnjosti i aktualnosti potpunog sadržaja koji to odredište prezentira i strancu i domaćem „svitu“ koji ga voli, poštuje i doživljava svojim ukupnim i cjelovitim kulturološkim određenjem.
I, konačno, moje „kopanje,“ uz malu ali vrijednu pomoć mojih, ali i Mirinih prijatelja/ica, priveo sam do pred sam kraj otkriće istine o Županji kao bečkom perivoju. – Nekada, davno, jedan učen čovjek, dr.sc.Slavko Janković, pravnik, sudac, pjesnik, novelist, dramski pisac, novinar, skladatelj, dirigent Hrvatskog pjevačkog društva „Reljković“, itd. itd. i što sve ne – rođen u Novim Mikanovcima 1897. a umro 1970. u Delnicama, – između ostaloga je u jednoj od tri knjige „Šokačkih pismica“, ili sâm skovao, ili tek samo zabilježio narodnu „asocijaciju“ bečkog perivoja, samo za Županju, ili za cijeli šokački kraj.
Sve u svemu, bilo-kako bilo, poštovani čitatelji nadam se da mi nećete zamjeriti bratski ponos da je upravo Miro MARIČIĆ (1949-2004), novinar i publicist, – (re)afirmirao, popularizirao i učinio općenito prepoznatljivim usklikom za našu Županju.