B.MARIČIĆ – Pisma iz Splita – ODGOVOR NA ODGOVOR

B.MARIČIĆ – Pisma iz Splita – ODGOVOR NA ODGOVOR 

    E, Zlatko, Zlatko … Odmah, bez časka strpljenja: Hu .. Bu … „bombe, rašpe, rivolveri“ … revolucija ! Odmah, hitno, bez imalo razmišljanja … Nemoj ti meni … itd.itd.- A razum u ovakvim situacijama kaže da treba baš suprotno. – Dobro razmisliti; još jednom pažljivo pročitati pa tek onda sjesti i kategorički iskazati (dokazati) svoj čvrsti stav.

    Kada sam u pretprošlom Pismu pisao i objašnjavao kako se pišu znanstveni i stručni radovi: znate ono najprije „Sažetak“ pa „Ključne riječi“ pa tek onda tekst i jednostavnim i jasnim rečenicama; dokazi, argumenti, vlastiti stavovi koji su predmet rada itd.itd. – u nekim drugim formama pisanja (pogotovo javnog), pa još ako je to nekakva polemika ili razmjena mišljenja o nečemu, ne treba baš tako „tvrdo“ pisati, ali u najširem kontekstu ipak treba držati se nekakvog reda.

    Također u jednom od svojih Pisama razglabao sam problematiku javnih polemika i nedostatak polemičnih tekstova o bilo čemu i svačemu u našoj svakodnevici.

    Kada sam pisao prošlo Pismo, ustvari, otvorio polemiku s uvaženim gospodinom Zlatkom Jankovićem, – znao sam da će uslijediti odgovor pa sam baš zato, ili možda baš zato pazio i „išao mu na ruku“ da otvorim prostor mojim i njegovim eventualno suprostavljenim stavovima, a da to bude tako napisano (moj stav), da on može dobro, jasno, razgovjetno i cjelovito shvatiti moj stav pa na njega, više ili manje jezgrovito i razborito odgovoriti. Čak sam mu ponudio i neke odgovore koji nisu bogznakako suprotni od njegovih, nadajući se smislenim komentarima koji će iskazati i moje dvojbe oko te nesretne „šuge“ koja je zavladala svijetom. To sam „napravio“ primjerice „drugim mišljenjem“ u medicini; latinskom izrekom kako treba čuti i drugu stranu; onom „zelenom“ bolnicom u Zagrebu, i još na par mjesta, i sve to baš da bi i najšira publika čitatelja shvatila moj stav, ali i zato da bi se svi Jankovići ovoga svijeta mogli pristojno i dostojno osvrnuti na moje stavove oko – ponovo kažem – „šuge“ koja je zadesila „Zemaljsku balotu“(rekli bi u Splitu). – Kad tamo – rafali Jankovića Zlatka. I to opet zbrda s dola, takljaj i „činjenice“ i parole. Hu. Bu. I još koješta drugo uključujući i (vjerujem) tek neoprezan iskaz i odnošaj prema osobi starijoj od sebe (ad hominem) što (ne) priliči ozbiljnim, odgovornim, odraslim osobama u javnom komuniciranju, da ne kažem dobrom i kolegijalnom odnosu, ili da ne kažem što drugo uobičajeno u ovakvim situacijama.

    Covid putovnice; zabrana obdukcija; „rasni zakoni za koje se Vi pravniče zalažete“; siva kora mozga; dr.sc. Sladoljev kao izumitelj imunoglobulina, i još neke stvari ukupnog dojma da sam ja nemilosrdni zagovaratelj obveze cijepljenja i zabrana putovanja odnosno „fašističkih“ obilježavanja zdravih i ne zdravih, cijepljenih i ne cijepljenih ljudi, – sve je to topovska municija odgovora na moje:

    „Koliko je to sve oko toga SARS-CoV-2 „klimavo“, makar i naveliko šutjeli o tome, govori i statistika koju ti navodiš, pa iako statistika nije znanost, razvidno je da se tu radi i o mnogočemu i svačemu drugom osim zdravstvenog i medicinskog fenomena i onda taj dio sluđuje i zbunjuje „obične“ ljude u pitanju cijepiti se ili ne.“

    „Zaključno i ozbiljno govoreći – Zlatko Jankoviću – treba razlikovati i prepoznati problem cjelokupnog stanovništva i ljudskog društva, i problem ljudii/ili ograničene skupine ljudi toga istog ljudskog društva, svekolikog stanovništva Zemaljske kugle.“

    Što je sporno ? U čemu je problem ?

    Tko je ugasio svjetlo ?

    THE END