B.MARIČIĆ – Pisma iz Splita: MOTRIŠTA II.
„Motrišta,“ kažeš Zlatko Jankoviću !? – Po Rječniku Vladimira Anića: „Gledišta“!? – Zanimljivo štivo kako god okreneš.
A hajd`mo ovaj puta ovako. Ti sigurno znaš da recimo znanstveni i stručni radovi izgledaju otprilike ovako: najprije se u skraćenom obliku koji se nazivlje „Sažetak,“samo u pâr rečenica kaže o čemu se u radu radi; ispod toga se izdvojeno navede nekoliko „Ključnih riječi“ pa tek onda u cjelovitom tekstu „obrađuje“ tema teksta s dokazima, činjenicama, izvorima – svim i svačim čime se želi (hoće) argumentirati neko saznanje pa i motrište odnosno gledište o nekome ili nečemu. – Iluzorno bi bilo da Ti ili ja pišući tekstove lake beletrističke naravi pišemo po pravilima stručnih i znanstvenih radova, ali hajd`mo ovaj puta (iz zezancije) od Tvojih „Motrišta“ ili mojih Pisama napraviti Predstavu Hamleta u Mrduši Donjoj.“ – Nemoj mi Ti, a valjda neće ni čitatelji, zamjeriti na ovoj anegdotalnosti koju želim postići.
Dakle u Sažetku svojih Motrišta autor na osebujan način raspravlja, iznosi i sudi o društvenim fenomenima suvremenog svijeta.
Ključne riječi su mu: motrišta, Meštrović, Berlinski zid, papazjanija i budući lokalni izbori u Županji.
Prva Tvoja teza da je osobi poput Tebe „teško priznati … pa čak i onda kada Ti se podastru valjani dokazi,“ govori, dakle, da si tvrdoglav i nepokolebljiv u svojim stavovima koji su izraz Tvoga svjetonazora. – Ipak s tvrdoglavošću „… i u slučaju suprotnih, valjanih dokaza“, – dalo bi se osporavati, odnosno ne slagati, jer onda to nije to, tvrdoglavost, mislim.
Što se tiče Berlinskog zida mogu ti reći da sam i ja prvotno mislio kako se zid srušio na istočnu stranu Berlina, ali što vrijeme više odmiče ispada da se on (Berlinski zid) jednako urušio na jednu hrpu kamenja i opeka i betonskih blokova i tako danas stoji kao hrpa, a vjetrovi (srpovi, čekići i totalitarizmi) pušu jednako i tamo i ovamo, dakle i na zapad i na istok.
Dobronamjerno govoreći „Ovaj tekst će biti papazjanija …“ – Neće. Ne. Neće. Ne boj se. Gledište samosvojnog intelektualca o najvećim i temeljnim društvenim i ljudskim vrijednostima s čvrsto humanističkim stajalištima to nikako ne može biti, ni postati papazjanija. Budi, dakle, bez brige. – Dokaz naprijed navedenome je Meštrović i njegov Indijanac u Chicagu i tvoj hiperbolični stav o tom djelu, događaju, fenomenu i sl.
Što se tiče Amerikanaca, Britanaca i suvremenih „napredaka“ u odnosu na nas i našu stvarnost pisao sam u Pismima „Cinci linci“, „Hrvatska jednako smeće“ i još nekima te se apsolutno slažemo i nitko nas ne može razuvjeriti u tim našim motrištima i gledištima. Jel´ da !?
Pohvalu ti dajem za rečenicu: „Nitko, nikada, nije u Županji i Cvelferiji pokazao isključivost, naprotiv domicilno stanovništvo je prihvaćalo strance objeručke.“ – Moderno kazano C.V. cijele moje obitelji je potvrda toga motrišta. Ja sam iako daleko od Županje ponosan na činjenicu da sam rođen, obrazovan i odgojen u Županji !!!
O onima koji se pobuniše – tu je sve jasno i nemamo što sporiti ni dvojiti !
O tvojoj kavi kod kioska ne znam ništa jer nisam tu, ali o izborima sam pisao u Pismu pod naslovom „Oprosti mi pape.“
One Comment
Zlatko Janković
Lijepo je doživjeti, da se na moj uradak osvrće netko iskusniji (da ne kažem i stariji), ovako afirmativno (barem sam ja to zaključio).
Gledišta – motrišta, pokazuje samo bogatstvo hrvatskog jezika, nu, znači (načelno) isto.
Pa krenimo prvoj tezi, tvrdoglav jesam i branim stavove svoga svjetonazora. Ipak, nisam toliko tvrdoglav da ne bih prihvatio drugo mišljenje, ali dobro poduprto valjanim dokazima. To znači, da ću, ako nisam u toliko očitoj zabludi da prihvatim odmah, uložiti dodatni napor i proučiti literaturu, možda i poslušati sudionike, da skrušeno dođem sugovorniku, ispričam se i prihvatim valjane argumente. To ne bih nazvao tvrdoglavost, tek ustrajnost.
Berlinski zid je tek simbol, koji je pao, a padom, s odgodom, srušio naše nade u bolje i demokratskije “sutra”.
Otkrismo, sa zakašnjenjem, da ono što smo nazivali demokracija, nije ništa drugo, doli druga strana totalitarizma (istočnog tipa). Dakle, to su dva lica istog novčića revers i avers.
Nu, pođimo cilju. Dakle, Vaše iskustvo kao i obitelji Maričić potvrđuje moje tvrdnje o otvorenosti Slavonaca (Hrvata i svih ostalih iz županjskih krajeva). Ponos da smo Županjci nam je zajednički i, to me veseli.
Kružići nisu bili spomenuti u osvrtu pa zaključujem, da obojica mislimo da je obveza svake osobe, koja se želi zvati ČOVJEK, samostalno, nakon promišljanja donositi stavove i prihvatiti SVJESNO sve njihove posljedice.
Kava pred kioskom je moja spoznaja, da mjerama “stožera”, unatoč, se okupljaju bez maske i nastavljaju druženje.
Maska je “demokratski” način, da se obilježi “raja” (nekada robovi), privede ih se igli i, svemu onome što vladajuće oligarhije zapovijede. Kome to treba i zašto, donijet će vrijeme kao i spoznaje o Berlinskom zidu.
Nu, da se ne udaljim previše, bilo ovo okupljanje spontano i bezazleno ili (što bih više volio) protestna reakcija na sramotne odluke i užasnu glumu “stožeraša” i njihovih pristalica.
Nadam se da sam ponešto pojasnio svoje pisanje.
Srdačan pozdrav iz predgrađa metropole, Zlatko