„Ako je Šima Seletković otac sviranja tamburaške glazbe ovih prostora i ovih atara; pa ako je Zvonko Bogdan kralj bunjevačke tamburaške pisme, – onda je Krešimir (Stipa) Bogutovac veliki vitez svega što se tambure i tamburaštva tiče, i to odavde do vječnosti“ u koju je Stipa prije pet godina otišao.
U san mi dođu tambure
„Neka mi oproste mnogi drugi dobri i odlični tamburaši, – ali, Stipa nije bio obični, banalni tamburaš u smislu svirača tambure. On je bio puno, puno više od toga. Stipa je tamburom pričao, pjevao, govorio, smijao se – obraćao se ljudima kao što pjesnik i romanopisac ljude odvode u neki drugi ljepši svijet i događaje, tako je i Stipa tamburom i gitarom stvarao taj neki, drugi puno ljepši svijet i život kojega kao ljudi priželjkujemo i isčekujemo, a, njega, – taj ljepši i bolji svijet – barem koliko pjesma traje – podarivao nam je baš Stipa, Krešimir Bogutovac.“
NAVRŠILO SE EVO PET PUNIH GODINA I OPET KAŽEMO ZBOGOM STIPA. MIRNO SNIVAJ SVOJ NEBESKI SAN. NEKA TI JE LAKA TVOJA SLAVONSKA, RAVNIČARSKA I HRVATSKA GRUDA KOJU SI OSJEĆAO I NOSIO U DUŠI; KOJU SI LJUBIO VRŠCIMA PRSTIJU NA SVAKOJ ŽICI TAMBURE I GITARE. – A SAVA POLAAKO I TIHO ODLAZI TAMO PREMA POLOJIMA I TVOJOJ GUNJI, KAO DA I NAS ODNOSI K TEBI. ZBOGOM PRIJATELJU. ZBOGOM STIPA.
S uzoritim poštovanjem prema Stipi
i njegovoj obitelji
Boro Maričić
One Comment
zu2020
.