B.MARIČIĆ – Pisma iz Splita: DVIJE / TRI STVARI O KOJEČEMU I SVAČEMU

B.MARIČIĆ – Pisma iz Splita: DVIJE / TRI STVARI 

                        O KOJEČEMU I SVAČEMU

    Ovih dana zatrpani smo problemima svake vrste i svih razina, od domaće, svjetske i bjelosvjetske. – Mi „mali“ ljudi izvrgnuti smo pustim dilemama, problemima i dvojbama, od onih osobnih do onih opećedruštvenih i bjelosvjetskih. Iskreno govoreći i mladi i stari, i iskusni i životno neiskusni jedva se snalazimo u svemu tome, a sve to nisu baš tako banalne i nevažne životne stvari da ih se može „preko koljena“ riješiti i prelomiti.

    Oko Covida sve je problematično i diskutabilno. Cijepiti se ili ne; s kojim cjepivom se cijepiti; redoslijed cijepljenja u nedostatku istoga … Jest da najugledniji svjetski i domaći liječnici i znanstvenici unisono govore da se cijepimo, ali onda spominju krvne ugruške i privremeno obustavljaju neka cjepiva, pa ti brajo budi pametan. – Ja sam se cijepio MODERNINIM cjepivom pa makar se cijeli zgrušao.

    Domaći oponenti i oni što su uvijek antiprotivni, a djelomično su u pravu, kritiziraju Vladu da slabo „povlačimo“ sredstva iz fondova EU-a jer da ne znamo kako se to radi, misleći pri tome da je to jednostavna stvar: napišeš pismo tamo nekom europskom fondu da ti treba love za „to i to“, i dobiješ pare s kamaticom ili kamatom, ili čak bespovratno. – Neš` ti problema napisati i opisati svoj neki lokalni ili regionalni jad i problem !? – Kad tamo nakon nekoliko dana (mjeseci): NE MOŽE ! NE DAMO ! – Evo jednog osobnog, malog, a onda ću navesti i veliki objektivni problem koji se javlja u tim njihovim natječajima.

    Jedna udruga iz oblasti „socijale“ dobila je sredstva (novce) za izdavanje časopisa ili tzv. podlistka u nekoj od postojećih tiskovina. I, gle čuda u Vijencu, dvotjedniku Matice hrvatske već pet izdanja objavljuje se podlistak INKLUZIJA. Napisao sam afirmativan tekst o tome pa je u jednom od brojeva Vijenca objavljen kao najava dvogodišnjeg „projekta“ INKLUZIJA koji će izlaziti u Vijencu. (Tekst nije objavljen u Inkluziji toga broja Vijenca nego kao sastavni dio Vijenca odvojen od Inkluzije toga broja Vijenca.) – Kako ovih dana u Hrvatskoj socijali imamo tragično-problematične slučajeve  (da ih sada ne spominjem), – kao dvadestogodišnji – dakle iskusni – „socijalac,“ za Inkluziju sam napisao novi afirmativno-kritički tekst (osvrt) na problematiku socijalne skrbi u Hrvatskoj, ali ništa od objave teksta jer prema dobronamjernom objašnjenju urednika Inkluzije, iako dobar tekst, ne može ga objaviti jer se u tekstu ne spominje famozna EU, te mi sugerira da tekst, obzirom da je dobar i aktualan,  da ga nekako „preoblikujem“ tako da se spomene taj, bilo kakav nesretni EU novac. – To me podsjetilo kako ovih dana Splitom voze dvije vrste gradskih autobusa: jedni oslikani reklamama, i oni drugi, novi na kojima nema reklama jer su nabavljeni uz potporu EU sredstava i kao takvi ne smiju biti „reklamni“ nego moraju imati velikim slovima i znakovljem naglasak (slikovni otisak teksta i znaka EU fonda) da su nabavljeni kohezionim, adhezionim i kakvim sve ne europskim novcima. – Kako ću ja svoj tekst za Inkluziju prepraviti u duhu Europe još nisam smislio, ali hoću kako-tako pa makar bilo i smiješno i besmisleno, da ne kažem lažno. 

    Ali, doista mi (Hrvatska) za razliku od nekih drugih zemalja npr. Rumunjske, Litve, Latvije pa i Bugarske, naprimjer, teže i sporije „povlačimo“ ta sredstva EU-a. Ma, mislim si, u čemu je stvar? Kad tamo čitajući neke tekstove našega profesora u Parizu, uvaženog doktora Nevena Šimca, dalo bi se isčitati i zaključiti i slijedeće: Kao prvo, te zemlje odnosno države su ušle u Uniju prije nas pa i to ima neke veze. Drugo, međutim, što je još važnije, radi se o tome da je Hrvatska još za SFRJ pa i kasnije za razliku od tih zemalja bila industrijski i svakako drugačije, – daleko, predaleko, razvijenija zemlja, društvo i država, pa je da apsurd bude veći, teže bilo naći jad, bijedu i neimaštinu svega i svačega, kao u tim zemljama koje su mogle prijaviti sve jer ništa nisu ni imali ništa, a mi, k ovome smo još i sami komplicirali „izmišljanje“ što prijaviti. – E, tu smo pali na svim ispitima jer nesposobna birokracija nije znala – kao Slovenija npr. – osmisliti projekte i programe koji bi „prolazili“ EU-kriterije. Da smo bili pametni, kao što nismo ni danas, – poljoprivreda kao proizvodna grana, europskim novcima mogla je do danas procvjetati, a mi ni danas ne znamo što i kako pametno u poljoprivredi učiniti da bude jedna od nositeljica ukupnog gospodarstva ove države. (Ma, samo se sjetimo kokošara ministara i agromafijaša koji nisu znali razlikovati ovce od koza i pšenicum od kukuruza.) I tako dalje, i tako dalje, rekao bi moj susjed gospodin Grgić s četrnaestog kata.

Idemo dalje u skladu s naslovom. – Izbori, vlast, oporba i slične aktualnosti. – „Metnimo tute“ rekao bi Mačak u Mrduši Donjoj: načelnici i gradonačelnici !? Nadolazeći  izbori, dakle. Blagopočivajući Bandić u grobu bi se okrenuo pet puta kad bi vidio tko sve hoće biti GRADONAČELNIK GLAVNOGA GRADA HRVATSKE DRŽAVE, – ZAGREBA. – Ni mi, publika i plebejci ne možemo se načuditi koliko ljudi se prijavilo da to (gradonačelnik Zagreba) hoće biti. Njih dvadesetak kandidata, svi skupa zajedno, imaju deset godina pravog  radnog staža bilo čega!!! Svi su već do tridesete godine života doktorirali, sciencilirali, baccaulauzirali na veleučilištima od Vrpolja do Velike Gorice; bili aktivisti, udrugaši i prosvjednici na Markovu trgu pred Vladom i Saborom, – i misle kako je to dovoljno za biti GRADONAAČELNIK GLAVNOGA GRADA HRVATSKE. – U ozbiljnim zemljama i državama s dugogodišnjim tradicijama svih oblika demokracije, kandidira se tek dva/tri imena karijernih životopisa intelektualaca i znalaca JAVNOG UPRAVLJANJA  velikim državnim sustavima ili gospodarskim subjektima, i tek onda debelo razmišljaju biti ili ne biti, pristati ili ne, kandidirati se na izborima za gradonačelnika glavnoga grada njihove države. Ti ljudi, kandidati rade programe, prikazuju svoje vizije, predstavljaju planirane reforme i imaju TIMOVE STRUČNJAKA za pojedine resore za upravljanje tim gradovima. – Ništa bolje nije ni u Splitu gdje među desetak kandidata imate svakojakih faca među kojima i seoskog redikula Vucu koji se pokrio nekim šeširićem i bleji po gradu kako će on ovo, kako će on ono kada postane gradonačelnik. – Kako je tu u Županji ne znam jer ne poznajem ljude koji su se kandirali pa eto vas tamo i birajte po svome.