U jednom od ovih mojih ranijih tekstova rekao sam kako, nâs, ljudi, ima, i kako to jedna tamburaška kaže: „taki, vaki, naki, nikaki“ i vjerojatno „svakaki.“- Isto tako, također, u jednom ranijem tekstu rekao sam kako su ljudi, za razliku od kokošiju, magaraca, svinja i ostalih životinja, – kako su, dakle, ljudi društvena bića, s čim se, doduše jedan broj čitatelja nije složio pa je rečeno da su i životinje društvana bića. – `Ajde neka, rekoh, to je u skladu s onom iz tamburaške da, nâs – ljudi – ima „svakaki“ i „nikaki!“
E, sad` idemo dalje pa se pitamo, kao u naslovu – odgovornost!? – Pojam, i značenje, te riječi, imenice hrvatskoga jezika!? – U Anićevu „Rječniku hrvatskoga jezika“ kojim se i dan-danas još uvijek opismenjavam, – nema imenice nego je naveden pridjev „odgovor/an“ pa onda u natuknici tom pridjevu tautološki „kruži“ navodeći da je onaj tko je odgovoran:“1. koji savjesno, s odgovornošću obavlja dužnosti … 2. (odr.) koji ima dužnost obaviti kakav posao, zadatak i za rezultate toga preuzima odgovornost.“ – U internetskim Wikipedijama, Mikipedijama, i ostalim Pedijama, u smislu značenja imenice „odgovornost“ ima svega i svačega pa evo ću, ja, B. Maričić, pokušati „zaokružiti“ što bi to, imenica, – „odgovornost“ – narodski gledano i kazano mogla biti. To, „odgovornost“ je svjesno, racionalno ljudsko, osobno postupanje sa znanjem i sviješću o rezultatima toga postupanja, činjenja ili ne činjenja, koji, rezultati i učinci toga postupanja su ljudski, realno pozitivni i afirmativni sa stajališta ozbiljnih, odraslih ljudi profesionalaca i nositelja kakve privatne, osobne, i zajedničke, kolektivne svijesti da čine, to što čine ili ne čine pa i javno govore i izgovaraju, a sve s očekivanim pozitivnim rezultatima i učincima i posljedicama koji/e nastupaju i nastaju njegovim/njihovim postupanjem ili propuštanjem postupanja, odnosno javnog izgovsrsnja. (Hm, a jesam ga „skovao.“) – A?!? – To bi otprilike bilo to; ta „odgovornost.“ – Hajd`mo dalje, – dakle, ta osoba, taj čovjek koji je „odgovoran“, nikako nije i ne smije biti neozbiljan, blesav ili praviti se blesav jer time postaje NEODGOVORAN!!! – Tu smo, dakle. Zato kod Anića u Rječniku nema imenice nego je naveden pridjev!!!
Sad` jedna mala usputna, a primjerena šaljiva digresija. – Genijalni i veliki profa povijesti u gimnaziji mi, prof. Ivo BAOTIĆ koji je stanovao tu negdje kako smo tada zvali u „Novom naselju“ (tamo negdje kod autobusnog kolodvora),- jednoga dana stoji on nešto „zamišljen“u svom dvorištu a prilazi mu njihova susjeda i „navali“ na profesora kako su njihove kokoši jučer ušle u njezinu bašču i počokale neko zelenilo i na taj način joj napravile veliku štetu. Ništa! Profesor se odmah zaputio u svoju kući i supruzi Bari (Barici) u kuhinji: „Dobro Baro, jesu li naše kokoši najgluplje i najneodgovrnije kokoši u našem komšiluku pa idu susjedima u njihove bašče praviti štetu!!! – (Ha, ha, ha …)- Živa istina; jednoga dana u četvrtom gimnazije, prije sata povijesti cijelom razredu to je ispričao profesorov nećak i moj omiljeni pajdaš Andra Baotić, Kavgin. (Ha, ha, ha, … jeste, jeste, ozbiljno!)
E, – sada se vratimo „odgovornosti“ i NEODGOVORNOSTI. Može li se taj čovjek kojega promatramo – a promatramo „odgovornog“ čovjeka -može li biti šaljiv, može li se našaliti (?) – može(!); može li taj čovjek biti ono što se kaže malo smiješan i zabavan (?) – može(!); može li taj čovjek biti ono što se kaže, malo veseljak (?) – može(!); itd. i tome slično.- A, može li taj čovjek biti (javno) neozbiljan, blesav, pokvaren, naivan, nasrtljiv, gramzljiv, onako malo „zajeban“, rekli bi mi obični pučani i raja??? – Pa, zaboga miloga NE MOŽE (!) jer bi tada bio NEODGOVORAN!!! – Eto, tu smo. Okrenimo se okosebe pa pogledajmo i poslušajmo svoje susjede, prijatelje, neprijatelje, kolege s posla, na jednoj strani, i na drugoj strani takozvane velike ljude, dužnosnike, predsjednike, premijere, kraljeve i kraljice, ministre i ministrice, pa i vojskovođe, zapovjednike, generale, i civilna i vojna vrhovništva, razno-razna predsjedništva, vlade i npr. upravna vijeća i odbore velikih i malih javnih poduzeća. – Očito je, dakle, da ta „odgovornost“ može biti osobna (pojedinačna); može biti zajednička neke skupine ili udruženja pojedinaca, i konačno može biti kolektivna (veće skupine pojedinaca koji čine neko upravljačko tijelo jako velike skupine pojedinaca).
Okrenimo se znači okosebe, – rekoh i počeh se okretati oko sebe u blizinu i u daljinu tražeći te „odgovorne“ a naročito one NEODGOVORNE. – Ima ih Brajo na sve strane koliko hoćeš! – Nekidan strka, zbrka, nekakva eksplozija na stubištu susjednog ulaza u zgradu – susjed Koludrović, elektrotehničar u lokalnoj Elektri, nešto je čačkao po onom elektro ormariću na stubištu i nešto kao „namještao“ na svome elekto-brojilu, a zapravo namještao svoje brojilo jer je godinama krao struju i plaćao minimalne iznose za elektro-energiju! – Pa, – susjed u mome ulazu s trećega kata kojega smo jesenas iza ponoći spašavali umjetnim disanjem i masiranjem (oživljavali ga) od infarkta pa je mjesec dana nakon izlaska iz bolnice nastavio po starome i svaki dan ga viđam kako na zidiću ispred zgrade „tuče“ Žuju, Ožujsko i „dimi“ sve u šesnaest crveni Marlboro … itd.itd.
E, i to ne bi bilo tako strašno da … predsjednik Republike Hrvatske iz dana u dan već mjesecima, odnosno koju godinu već(!), kao svečano i počasno ne obilazi braniteljske derneke po Hrvatskoj pa i one koje organiziraju i bivši „šatoraši“ (sjećate li ih se), i uz svečano uparađene branitelje, on, predsjednik RH u razždrljenoj košulji koja je postala preuska i u svakodnevnoj „obleki“ kao u svome kvartu, bez kravate i primjrenog odijela nego u nekoj športskoj do popka raskopčanoj jaknici-vjetrovki za „slobodno vrijeme i razbibrigu“ , – svaki treći dan održava press egzibicije na kojima se izričito i poimence sprda s premijerom, ministrom obrane i „Njonjom“ Jandrokovićem pri čemu „mrči“ ovu braniteljsku Domovinu pred vascijelim Svijetom i poimence prozvanim prijateljskim zemljama koje se više niti ne čude takovom njegovom ponašanju i ne uzimaju ga više kao ozbiljnog državnika!!!
I, na kraju, radi ilustracije totalne kretenske, idiotske, mentalno retardirane i ordinirane, debilne NEODGOVORNOSTI, – svaki dan u 19,30 Putin, Šojgu, Gerasimov, Lavrov, Peskov … Hej čovjače, dalekometnim raketama, granatama i projektilima doslovce ubija svoje susjede, dobre ljude, djecu, starce i žene razarajući im kuće, zgrade, cijele gradove do temelja i praha … svoju mladež dvadesetgodišnjaka koji pušku nikad nisu ni vidjeli kao „topovsko meso“ u tisućama, desecima tisuća, šalje u sigurnu smrt … Zbog čega? Zašto? – Da ti mozak stane.
Ne nisam zaboravio ni onu američku budaletinu Trumpa koji laprda okolo kako bi on ovo ili ono … – samo nam na Svijetu treba još on i još koji takav pa će zaista biti lijepo živjeti na Zemlji čiju okruglost još moj susjed Frane nije shvatio.
Zdravi i veseli bili.