Ima tome već dosta vremena kako smjeram napisati i jednu Kozeriju o Kulturno umjetničkom društvu „KRISTAL“, i, evo, slikovni (video) zapis njihovog nedavno održanog godišnjeg koncerta, neposredan je povod da baš sada, ovih dana ostvarim tu svoju namjeru. – Ali! – Najprije, ovo je i dobra, i prava prigoda da započnem pisanje teksta s jednom – po meni važnom – natuknicom koja bi i sama mogla biti tema mojih obraćanja vama poštovani moji čitatelji. Radi se o čovjeku kojega nikada u životu nisam vidio ni čuo; nisam ga osobno upoznao, a „(pre)poznajem“ ga već dugo na našem županjac.netu. – Gospodin Franjo ŠKEGRO, naime! – Tisuće nas Županjaca razasutih po svijetu zahvaljujući radu, angažiranju, volji i umijeću baš njega osobno, i našega portala i internetskih mreža, skoro da smo tu s vama zapravo i često zajedno tu u našoj Županji. – Hvala Vam gospodine Franjo! Hvala Vam, velika hvala! – Svaka Vam čast i moje iskreno poštovanje!
A sada hajd´mo na KUD „KRISTAL“! Da, da; KUD a ne KUU!? – Čudite se(?) – pa dajte malo razumijevanja za sjećanja nâs malo (po)starijih ljubitelja i poštovatelja baš KUD-a „KRISTAL“, i to sjećanja na njegove davne dane, skoro početke djelovanja. (Ovo KUD i/ili KUU pravnički gledano – mislim to preimenovanje – navodno, i valjda, kod usklađivanja sa Zakonom o udrugama, nije se nužno moralo mijenjati jer se vaša i naša udruga mogla naprosto zvati kao i do tada, dakle: udruga „KUD KRISTAL“, skraćeno „KRISTAL“, ali, sada pustimo, to nije toliko važno.)
Gledajući, dakle, video uradak gospodina Škegre, s čestitkom za uspješan rad današnjim „kristalovcima“, nama, ljudima u (po)odmaklim godinama „u san dođu tambure“, odnosno neka stara vremena KUD-a KRISTAL. Dakle, tamo neke 1960- te i/ili neposredno kasnije godine i godina.
Po mojim sjećanjima od prije ohoho godina KUD „KRISTAL“ imao je kao sastavnicu i VIS „KRISTALI“ – vokalno instrumentalni sastav – u kojemu su svirali, između ostalih Milan Trbojević, gitara; Marko Brkić, bas gitara; Drago (pravim imenom Franjo) Pavelić, harmonika i klavijature; pa bubnjar(i), simpatični i omiljeni Emil Vujica, pa Slavko Sučić-Pile, pa Marko Vidić-Vera, i pjevač Tadija Jurilj. Povremeno je kao „havajsku“ gitaru znao svirati drug/gospodin Valent Vrućina, – i, u osnovi, – to bi bilo to. Svirke i plesnjaci održavali su se – gdje bi drugo nego – u tada reprezentativnom Restoranu, i ljeti, u parku pred Restoranom gdje su glazbenici bili na otvorenoj, doista – za to vrijeme – posebno atraktivnoj, lučno-betonskoj pozornici ispred koje je bio plesni podij s malim vodoskokom. – Repertoar je bila plesna glazba, domaći šlageri tipa „suze liju plave oči“, ali i već poneki inozemni, zapadnjački hitovi koji su se potiho ušuljavali „skidanjem po sluhu“ s programa radio-stanica u socijalističko okruženje radnih ljudi, građana, seljaka i poštene inteligencije! Kasnije su se kroz VIS „KRISTALI“ afirmirali još neki novi članovi, čini mi se – nisam siguran – i Smail Gagić koji će svojim glazbenim djelovanjem ostaviti – do današnjih dana – traga i u prenošenju ljubavi muziciranja i ukupnom županjskom odnosu prema glazbi i kod puno generacija mlađih Županjaca.
Sljedeća sastavnica tadašnjeg KUD-a „KRISTAL“ uvijek je bio i tamburaški sastav u kojemu se iz tadašnjih dana sjećam Rude i Šime Vukašinovića i još nekih ljudi iz toga vremena, Nikolići npr.) – da bi puno kasnije, do današnjih dana na najvišoj tamburaškoj razini kvalitete izvođenja tamburaške glazbe u Hrvatskoj, redovito bio i TS „Kristali“ kao, uostalom, kako je to i danas.
U tom kulturom skučenom provincijskom prostoru i vremenima, Županja je „preko“ dramske sekcije „KRISTAL“ bila „al pari“ Vinkovcima ili sličnim, već tada, statusom, gradovima. – Da. Da. Zapravo, moglo bi se reći da je već tada Županja imala amaterski teatar – amatersko kazalište, u dramskoj sekciji „KRISTAL“-a. – Nezaboravnim ostaju sjećanja na „glumce“ u osobama Ivana Arha-Arse, Nikole Lopatka, Vladimira Dicenta, gospođe Pepice koja je prodavala ulaznice u onom interijerski otmjenom predvorju kino-dvorane i „kazališnih dasaka“ KUD-a. Da je to ipak bila neka solidna teatarska razina možda govori istina da je kao redatelj iz Vinkovaca dolazio Himzo Nuhanović koji će postati „ozbiljan“ i viđen kazalištarac regionalne pa i nacionalne razine. Ako se ne varam drama „Inoče“ Joze Ivakića u redateljskom vođenju dramske sekcije KUD-a „KRISTAL“ bila je uspješnica kojom bi se mogli mnogi amateri ponositi. – Možda je to samo moje viđenje, a vjerujem da nije samo moje, – svi koji se sjećaju osobe Ivana Arha-Arse, mogli bi i danas svjedočiti kako je to bila osebujna osoba i u privatnom životu i amaterskom glumištu na razini nekih današnjih „stand up“ komičara. Nebrojeno puta sam u raznim životnim svakodnevnim okolnostima uživao u njegovom umijeću pravih „stand up“ tirada i monologa. – Nije dakle ni čudo da danas – ako se ne varam – Županja ima tri amaterske glumačke družine.
Imao je „KRISTAL“ i foklornu sekciju tek na razini najamaterskijeg izričaja pjevanja i plesova Slavonije i Šokadije sve dok se iz Zagreba u Županju nije vratio – iz profesionalnog plesnog ansambla „Lado“ – Mata KOPIĆ (!) koji je svoje profesionalno iskustvo vrsnog koreografa nesebično s ljubavlju i tom stečenom profesionalnošću, prenio članovima KUD-a „KRISTAL“ a koji su u njegovim koreografijama, a ne seoskim pjevačkim kolovođanskim cijukanjem i vriskanjem tek amaterski skromno igrali slavonska narodna kola i poskočice. Sada su to pod Matinom strogom koreografskom palicom postali vrhunski plasači ne samo slavonskih nego i ličkih, prigorskih i mnogih drugih narodnih plesova i igara. Dobro se sjećam vrlo, vrlo uspješne izvedbe čak i nekih „Vlaških“ igara i plesova u nekakvim krznenim nošnjama i to u vrlo zahtjevnim koreografskim aranžmanima našega Mate KOPIĆA, jednako kao i veličanstvena bunjevačka momačka kola i igre. U, nažalost, kratkom životnom i radnom vijeku Mata Kopić je postavio vrlo visoke standarde rada mnogih kulturno umjetničkih društava ne smo u Županji nego diljem Slavonije. – Stjecajem mojih nekih životnih i radnih okolnosti imao sam prilike upoznati i razmijeniti mišljenje o Mati s uvaženim vrhunskim hrvatskim umjetnicima kao što su Ivan Ivančan, mlađi, i baletni koreograf Dinko Bogdanić, koji su samo biranim komplimentima pričali i sjećali se zajedničkog rada s plesnim prvakom profesionalnog hrvatskog ansambla „LADO“ 1970-tih!!! – Još dugo, dugo ostat će „trag“ umjetničkog i autentičnog baštinskog izričaja Mate KOPIĆA u folklornim umijećima današnjih i budućih mladih folkloraša!!!
Prije gotovo deset godina imao sam čast da na promociji moje knjige o Koloniji, Šećerani, zaslugom uvaženog prof. Jurice Buljana, u programu promocije nastupi i mješoviti zbor KUD-a „KRISTAL“, – a, evo vidim „zaslugom“ gospodina Škegre, i do danas čestim prigodnim nastupima, uspjehe niže i ta „zbornopjevačka“ sastavnica „KRISTAL“-a pod vrijednim ravnanjem profesorice Juzbašić.
E, sada, možda glavno zapažanje i krajnji sud koji želim iskazati ovom Kozerijom. – Pored pohvale mnogobrojnim članovima i isto tako mnogobrojnim (amaterskim) kulturno umjetničkim „društvima“ i „udrugama,“ htio bih naglasiti, istaći, javno pohvalno se zadiviti nekim, također, kako ja to kažem „posebnim ljudima“, jer i ovdje se o tome radi. Sigurno bi bilo više ljudi u povijesti „KRISTAL“-a koji taj moj epitet zaslužuju, ali ja bih izdvojio i istakao, tek, samo dvoje.
Gospodin Josip (Joža) ŠIMUNOVIĆ ! „čika Šicko, kako smo ga mi djeca Kolonije zvali. – Taj uistinu gospodin, doduše u tadašnja „drugarska“ vremena – napisao sam već jednom davno – šećeranski „ministar“ kulture. Uvijek ozbiljan, uglađen, odjevno“skockan“ čovjek, vrlo interesantne životne prošlosti, zajedno sa svojom suprugom gospođom teta-Fanikom; bračni par bez djece, a ona tek domaćica, kućanica ali vjerojatno i obrazovana, – nekako su bili posebni u okruženju radničkih obitelji u Koloniji. Ne znam zašto, ali ja sam ih tako doživljavao. Čak sam jodnom napisao za gospon Jožu da mi je djelovao kao svećenik. Ne znam niti što je bio po zanimanju, ali znam da je cijelog sebe davao Šećerani i „KRISTAL“-u. Sjećam se da je za onaj dio stanovnika Kolonije koji ne bi išli u Restoran na doček Nove godine, – gospodin Šimunović je sâm u kino dvorani organizirao doček Nove godine. U programu koji bi započinjao oko 21 sat, a kojega je on sâm vodio, organizirao je tombolu s mnoštvom malih dobitaka kako bi gotovo svaki drugi posjetitelj dobio jednu od nagradica (svakodnevne potrepštine), i na kraju glavnu, malo vrijedniju nagradu, za kraj toga dijela programa. Oko 23 sata započelo bi prikazivanje nekog popularnog filma „lakšeg“ sadržaja naprimjer „Karabina trenta, trenta.“ Projekcija bi pet minuta prije ponoći bila prekinuta kako bi gosp. Joža „odbrojio“ ponoć i nazočnima čestitao Novu godinu. Nakon dvadesetak minuta međusobnih čestitanja posjetitelja, nastavilo bi se prikazivanje filma do kraja pa bi se tada zadovoljni posjetitelji zaputili kućama u novu godinu, negdje oko 01. sat prvoga siječnja te nove godine koju su dočekali u kinu „KRISTAL“. – Sve sâm: organizator, voditelj, – pri tome i nekakav skromni “zabavljač.“ – Ipak gospodinu Joži Šimunoviću treba odati trajnu zahvalnost jer je pored još nekih uglednih Županjaca: prof. Josipa BARIŠIĆA i prof. Ive BAOTIĆA, i još nekih kojih se ne mogu sjetiti, – bili su vizionari ideje a u stvari utemeljitelji „ŠOKAČKOG SIJELA.“ – Doista, gotovo povijesna činjenica životnih obilježja tih ljudi. Da, uglavnom su svi već pokojni pa im ovako post mortem naš naklon i šešir do poda.
E, i onda sam ja „otišao“ iz Županje. Otišao iz Županje, ali Županja nikada nije izašla – niti će – iz mene (!) pa sam često višekratno godišnje dolazio kući k roditeljima i prijateljima, i preko njih „pratio“ sve što se zbiva i što ima novoga ne samo u Koloniji nego cijeloj Županji: (neskromno i cijeloj Slavoniji). Tako sam 70-tih „zapazio“ i otkrio nekog drugog Matu Kopića za razliku od onoga iz djetinjstva i gimnazijskih dana, itd.itd.
Sličnim slijedom moga življenja u Splitu, ali i posjeta Županji, – evo sada, danas, mogu tvrditi da sam barem djelomično svjedočio punoj snazi životnog pripadanja i davanja KUD-u „KRISTAL“ cijenjene i uvažene gospođe Anice BATURINE, mag.pharm. koja je pored vrhunske profesionalnosti u struci, s punom ljubavi i pripadanju društvenoj zajednici naše Županje, jednako tako nesebično davala cijelu sebe Kulturno umjetničkom društvu (udruzi) „KRISTAL“ !!! – Gospođi Anici ne treba nikakvo posebno priznanje jer je njeno životno priznanje samo postojanje KUD-a „KRISTAL“!!! – Rijetki ljudi za života u cijelosti ostvare svoju profesionalnu, radnu i ljudsku viziju i ostvare u cijelosti svoje poslanje (misiju), a to je ostvarila (velikim slovom „G“) Gospođa Anica BATURINA !!!
Ovo su „samo“ moja sjećanja i sudovi pa molim za ispriku i oprost onih pravih dugogodišnjih „kristalovaca“ kao što je, recimo, Nikola GUROV !!! – Možda je za napomenuti kako ti pravi dugogodišnji „kristalovci“ nisu bili samo i nužno Šećeranci, dapače, štoviše !
Zdravi i veseli bili.