B.MARIČIĆ – KOZERIJE & IVERJE
LIPANJ MJESEC PRAZNIKA, BLAGDANA I SVETACA
U novijoj povijesti, štoćereći od kako je samostalne Republike Hrvatske, mjesec lipanj je prekrcan praznicima, blagdanima i svecima, što nikako nije loše, ali je komplicirano znati kako se koji blagdan iliti praznik zove i što se zapravo tim blagdanima slavi ili obilježava, jer, naime, raspored tih blagdana višekratno je mijenjan pa običan čovjek teško može zapamtiti što se kojim blagdanom slavi i obilježava.
Sa svecima je lako jer je „od pamtivijeka“ Tijelovo, Sveti Ante 13. lipnja a Sveti Petar i Pavao 29 lipnja. Crkva je to zatefterila za vijeke vjekova, i basta! (Ima zapravo još svetaca ali za primjer sam uzeo navedene.)
S blagdanima oliti praznicima je sasvim druga priča i situacija,
i to vrlo kompleksna, čak i dvojbena i moguće je da će još biti promjena zavisno od toga koji Šeks ili koji Milanović će biti na vlasti. – Svaki Šeks i svaki Milanović do sada bi kada dođu na vlast, takozvani DAN DRŽAVNOSTI Republike Hrvatske mijenjali po svojoj volji pa svake godine slušamo politička a ne povijesna određenja kojega dana je utemeljena ova naša lijepa Domovina.
Ali ni to nije sve jer ima jedan praznik oko kojega kao nema spora: Dan antifašističke borbe, naime, a on rekoh kao nije sporan, – ali, je li baš tako!? – Ima li se i tu štogod prigovoriti ili samo primijetiti – dobronamjerno, naravno? – Ima, ima pa makar ne odveć značajno – ali, ima!
Gledao sam i slušao ovih dana odnosno 22. lipnja kako je obilježivan i kako je slavljen taj dan. Radi se dakle o OBILJEŽAVANJU i o SLAVLJENJU. – Iskreno govoreći i promatrajući na taj dan sve oko sebe ne bih rekao da ga itko „slavt“ u smislu proslave – narodnog veselja kako su nekada znalo slaviti ga, i tada ga je slavio, ali baš slavio, dobro se sjećam samo Jakov Blažević koji je na jednoj proslavi toga dana na narodnom zboru tamo negdje u Lici rekao kako: „Dok je Ličana, bit će i volova,“ naravno pečenih na ražnju. Dakle, zaključimo kako taj dan antifašističke borbe gotovo nitko u narodu nije SLAVIO pa je tako ostalo do današnjih dana.
E, ali taj dan su i tada (dok smo bili u tunelu) OBILJEŽAVALI koje kakvim manifestacijama samo KOMUNISTI jer su tvrdili, i tako se ponašali kao da su samo oni bili antifašisti – što, naravno nije ni malo točno. Taj dan i u ovoj Hrvatskoj neosnovano svojataju samo i isključivo komunisti i eventualno koji mladac i tzv. predstavnici civilnih udruga. – Da. Da, tako je bilo barem ove godine. Otkako nema onoga komunjare Fumića glavni obilježavatelji toga dana antifašističke borbe su „dvostruki“ a bedasti bivši predsjednik Hrvatske Stipe Mesić kao i kolega mu jednokratni predsjednik Republike Hrvatske Josipović. Međutim najglasniji obilježavatelji su bili veleumna mrziteljica hrvatstva i svega što je hrvatsko, gospođa Vesana Teršelić i „izgubljeni“ slučaj nedoraslog gradonačenika Zagreba onaj tunte Tomaašević koji je zaboravio tu lekciju iz nedavno završene osnovne škole, i još tkogod od lijevih političara sitnoga zuba (onaj … kako mu je ono ime predsjednik razvaljenog Račanovog SDP-a, da, Peđa Grbin), a posebni obilježavatelji bili su aktivisti LGBT udruge „Ponosni Zagreb“ na biciklima i sa zastavama duginih boja – i to njih tek tridesetak maskiranih od glave do pete, uglavnom ženskoga roda i spola s naušnicama u nosu, ušima, obrvama i koje gdje već ne. Istinu govoreći bilo je tu i nešto „Možemaša“ i „Mostograditelja“– O svemu navedenome – časna riječ, – ja vidio u Dnevniku javne Hrvatske radiotelevizije!
Ali ja bih htio još jednom naglasiti tu posesivnu galamu kako je to komunistički praznik, kao da u Hrvatskoj tih nesretnih godina nije bilo i širokih masa antifašista koji evo godinama kao šute o tome. Pa nisu valjda i oni, ti nekomunisti, svi bili fašisti, nacisti i Hitleri kada taj blagdan ne slave posebno glasno kao što to rade ondašnji i današnji komunisti!?
I, još nešto, – nitko, ali baš nitko od govornika i obilježavatelja toga fašizma i antifašizma nije niti jednom riječju spomenuo DANAŠNJI PUTINOV FAŠIZAM u Ukrajini i tipičnu fašističku prijetnju cijelom civiliziranom svijetu. – Ma, kako to, dragi moji bivši i sadašnji komunisti ??? – Pa što je to u Ukrajini i najavama bočljšojkomunizma nego nacifašizam jedne predsjedničke budale iz Moskve, jednog Rusa koji kaže kako će stvoriti Veliko carstvo „od Portugala do Japana i Amerike, i kako ni Ukrajinci, ni Šveđani, ni Finci nisu nacije i narodi nego su po njegovoj volji i svi oni zapravo – Rusi!!!“
Eto toliko za ovaj puta.
Zdravi i veseli bili.
