Nedavno sam pišući o glazbi/muzici izrekao svoj sud i o nogometu tvrdeći da taj nogomet nije najvažnija sporedna stvar na svijetu nego da je to – najvažnija sporedna stvar, dakle – zapravo glazba (ili možda nešto drugo). – Odmah da kažem: nogomet jest sporedna stvar na svijetu ali ta njegova sporednost nije baš najvažnija, ali je po mnogočemu karakteristična i znakovita. Vidjeli smo to ovih dana, odnosno to se tako pokazalo: jest sporedna ali samo kolokvijalno, demagoški !!! a zna biti vrlo, vrlo važna stvar, jako važna stvar, – vidjeli smo i to ovih dana.
Toliko novaca pa, dakle, i interesa, vezano je za vrhunski, klupski, ligaški ali i „reprezentacijski,“ dakle, nacionalni nogomet gotovo svih zemalja i država, da recimo parlamenti prekidaju zasjedanja; da se mijenjaju vozni redovi prometala; da se mijenja školske satnice đacima i studentima, i tako dalje, i tako dalje, rekao bi moj pametni susjed s četrnaestoga kata u stanu iznad mojega, poštovani gospodin Josip Grgić.
Da, upravo tako smo svjedočili ovih dana tamo, u samo naftom bogatom, a u svemu ostalom „zatucanom“Qataru. (Neš´ti zemlje, države i civilizacije.) – K svemu tome, kao organizator i glavni režiser svjetskih nogometnih predstava – i jedna bjelosvjetska polumafijaška, svjetski vrlo utjecajna „krovna“ nogometna organizacija, asocijacija – FIFA !!!
Nedavno – kada ono ovih dana bješe s Argentinom (?) – ja, B. Maričić, u mome dnevnom boravku „fanovski“ odjeven u onaj naš „kockasti“ dres jedva sam dočekao početak nogometnog sraza naše nacionalne vrste s „jednonogim“ ali kažu najboljim nogometašem Svijeta, osim, naravno našega Luke Modrića. – I počela je svjetska „predstava.“ – I, i, sve ovo o čemu govorih u uvodu postade bjelodano milijardi i nešto ljudi na baloti Zemaljskoj !!! i meni u mome dnevnom boravku.
Kurvanjski prepredeno; kao „izdaleka“ sve (zlo)namjerno tako kako bijaše posloženo; mafijaški isplanirano; ljudskom bezobraznošću izvedeno; govnarski iskonstruirano; morbidno razotkriveno … stvorene su „kao slučajne nogometne okolnosti“ da se tu malu, sićušnu naciju „pod hitno“ eliminira iz planirane svjetske predstave u kojoj će se mafijaški vlasnici cijele dolarsko-milijardske ergele nogometal(š)a pokazati na svjetskoj rasprodajnoj tržnici i vlasničkoj svjetskoj priredbi-izložbi, (stočnom) vašaru odnosno nogometnom svjetskom velesajmu.
I tako smo vi poštovani moji čitatelji i ja, čineći zrnca onih milijaduinešto razno-raznih nogometnih fanova, svjedočili brižno pripremljenoj i odigranoj „Nogometnoj predstavi nogometnog Hamleta u selu Qataru Donjem.“
Pitam se – kao prvo – gdje je bio onaj naš bivši „vatreni“ koji je u međuvremenu postao akademski povjesničar, Zvonimir Boban – gdje je, dakle bio – jer i on je visoki FIFA-eovac – kada su nam zabranili (!) da igramo u našim – za njih – prokletim „kockastim“ majicama (što sliče zloglasnoj šahovnici), jer za nas i ovu Hrvatsku te crveno bijele majice su nacionalno obilježje karakteristično samo za nas i u cijelom Svijetu već prepoznatljiv baš hrvatski motiv; gdje je bio kada se određivao sudac utakmice pa je izabran izmoždeni i iščašeni onaj govnar Talijan koji nas je „sredio“ i u Putinovoj Rusiji, kada je on (Putin), organizirao paradu nogometa, nešto prije organiziranja (pokušaja, he, he …) anšlusa Kijeva; gdje su bili i tko su bili oni War-suci, njih četiri-pet koji su se zavukli u mišju rupu (inače predviđenu za odlagalište smeća) pred desetak ekrana pod tribinama raskošnog stadiona da „paze“ na onu budaletinu-suca na igralištu; koliko su puta intervenirali, i koliko je puta ono talijansko govno tražilo „TV ekransko usporavanje pokreta“ i radnji igrača na terenu u dvojbenim, sumnjivim situacijama kreveljenja i beljenja argentinskih nogometno-mafijaških pijuna, padavičara, njihovih šeik-vlasnika …
Ma, dajte ljudi, nismo baš svi naivna djeca. – Uostalom „slučajna država i njena slučajna nogometna vrsta“ hoće poremetiti fifajluk svjetskog „nogometa na pijesku!“ – Tonkica-Palonkica frrrrr… Rekao bi pok. Mladen Kušec.
Ajde neka, ovako bi rekli moji prijatelji Andra Baotić Kavgin i pok. Đura Galović Dragojević: „Uvik sam ja govorio, ali nisam im`o kom´ kâst!“
Zdravi i veseli bili.