B.MARIČIĆ – KOZERIJE & IVERJE
Hvala Ti draga „moja“ Ružo, – hvala poštovani čitatelji!!!
Draga i poštovana „moja“ Ružo (nadam se da nećeš zamjeriti na ovome „moja“), potkaknut, gotovo dirnut Tvojim „otvorenim“ pismenim i javnim obraćanjem meni osobno i mome pisanju, – evo ću ti kazati nekoliko riječi.
Hvala, velika Ti hvala na komplimentima meni osobno kao Šećerancu i svim mojim tekstovima, a napose onima o našoj Koloniji-Šećerani. Gotovo sam „dirnut“ kako se to kaže, jer mi je to izrekla osoba iz djetinjstva k tome i takovog životnog puta kakav je tvoj. – Draga i poštovana Ružo hvala Ti, velika ti hvala na tome, – Tebi i svima Tvojima želim svaku sreću i dobrotu u Vašim životima. I znaš: u moje ime imaš obvezu pozdrave i dobre želje prenijeti svima „našima“ koji su tu u dalekom svijetu na drugoj strani Kugle zemaljske a nisu u prilici (mogućnosti) često posjećivati našu Hrvatsku, najljepšu zemlju na svijetu!!! – Poseban pozdrav mojemu školskom „drugaru“ i prijatelju Zlatku Crljenu i njegovima.
Otkrit ću Ti draga „moja“ Ružo kako mi je ovih dana jedna kolegica, umirovljena profesorica hrvatskog jezika i književnosti, SMS-om odgovorila, potaknuta tvojim tekstom: „… budi ponosan na obraćanje te žene tebi i tvome pisanju!“ – I, jesam – učinila si me ponosnim.
Hvala Ti Ružo, i tvojim i mojim istomišljenicima koji se redovito javljaju na moje tekstove jer … „to je ono što me čini sretnim“ … a pisanje je usud s kojim se rodiš i s kojim ćeš umrijeti.
Do neke druge prigode kada više ne budem mogao „šutjeti“, – svima lijepi kasno-ljetni, predjesenski pozdrav iz Splita.
Zdravi i veseli bili.
One Comment
RuzaDabicBucak
Dragi Boro!
Nema zamjerke. Nema razloga.Mi pripadamo istom plemenu- Šećerancima. Kazala sam što sam željela i što se trebalo kazati.Ti si probio snijeg.Prvi si krenio na put spašavanja zlatnog dijela povijesti naše Kolonije-Šećerane i tvornice šećera. Za tobom je naša draga , jedinstvena Mira Katarina Brčić Zorić, sa svojom knjigom, dokumentarnom, pa moja malenkost na jedini , mali način , koji znam, u poeziji.
Kako vidim ti ne sustaješ.Odlično. Pisana riječ, fotografije i film su zauvijek. Sjećanje je subjektivno, izblijedi, pada u zaborav.
Što se tiče moje nove domovine Australije, ona je moj blagoslov.Dala nam je poštovanje , pravdu a najvažnije od svega slobodu govora. to je zamene najvažnije. Da ne govorim da su nam djeca visoko obrazovana i uspješna.Bez obzira što živim na drugoj strani Kugle zemaljske, moja ljubav za moj stari dom je neuništiva. I kad me više ne bude , sjediti ću negdje gore s kavicom i pratiti život dole.Svima sam uručila tvoj pozdrav i dobivaš punu korpu nazad.
Hvala tvojoj , mudroj kolegici na njenoj ljubaznosti.
Hvala ti ako kažeš da si ponosan na mene. DITO.
Hvala. Pozdrav iz krasnog proljetnog Melbouerna
Ruža