Početkom pedesetih godina dvadesetog stoljeća tvornica šećera „Boris Kidrič“ u Županji „dovodi“ mnogobrojne radnike svih profila zanimanja na rad u šećeranu. Za sve pridošle gradi se naselje šećerane, koje je tako postavljeno da je to bila kolona kuć
DANAS TU VRSTU GRADNJE JEDNOSTAVNO NAZIVAMO „KOLONIJA“!
Nekako u isto vrijeme na rubnom djelu kolonije gradi se zgrada gimnazije. U blizini škole već je bio stadion s kvalitetnim igralištem, zatim kuglana (prvo jednostazna s popularnim osobama Blažom i Gujanom). U sklopu tih zgrada nalazio se restoran i kino „Kristal“. Repertoar ovog kina za nas Županjce bio je bolji nego repertoar kina Mladost. Restoran je imao ljetnu terasu s plesnom pločom, binom za glazbu koja je bila natkrivena takozvanom potkovom. Ispred kina je bio bazen s četiri mesingane žabe, koje su izbacivale vodu u prostor ispred sebe.
Gradnjom tzv. „Ž“ zgrade šećerana postaje urbana dika Županje i kultno mjesto društvenog i zabavnog života (DAKAKO I SPORTSKOG) za sve stanovnike Županje, ali i mještane šireg dijela Županjskog atara. Osnivanjem RKUD-a „Kristal“ 1950. godine navedeni zaključak dobiva pun smisao.
Četri godine sam „klipso“ u gimnaziju sa svojim društvom, u kojem su među mnogim bili: Max-Koco (Marijan Kocijančić), Džo-Abram (Ivan Abramović), Dragica Božić, Magdalena-Mandica Oršolić (Arnold), Marija Murn, Dubravka Šokičić i ini. Znali smo točno koliko je koraka od centra do gimnazijskih vrata, uvijek smo bili precizni u novom odbrojavanju KOJEG LI ČUDA.
ZABAVNI ŽIVOT SE UGLAVNOM PROVODIO U RESTORANU ŠEĆERANE.
Ispočetka je zgrada restorana bila izgrađena uz samu tvornicu, a kasnije je izgrađena u sklopu kina. Unutar restorana je dominirao popularan balkon, građevinska izvedba koju nisu imali mnogi restorani i hoteli. U tom prostoru organizirani su mnogobrojni plesnjaci, čage, zabave pa i disco club. Jedno vrijeme i Šokačko sijelo je imalo svoje programe u tom prostoru.
Na popularnim čagama subotom i nedjeljom teško je bilo doći do rezervacije stola, a oko stola su služile popularne tete Zlata, teta Vera, Marko i mnoge druge poznate birtašice. Tu „napaljenu čagersku“ publiku ispočetka su zabavljali jazz sastav Kristal, tamburaši RKUD-a Kristal (pjevačka zvijezda Krička, kasnije Anica Hađinac) VIS „Kristali“, VIS „Lotosi“ i mnogi sastavi i grupe iz Županje i drugih mjesta.
U SPORTSKOM ŽIVOTU ŽUPANJE NAJJAČI I UZBUDLJIV DOŽIVLJAJ BIO JE SUSRET NK RADNIČKOG I NK GRANIČARA, A PUNO LIJEPIH SPORTSKIH TRENUTAKA SU NAM U ŽUPANJI ZNALI UPRILIČITI KUGLAŠI I ŠAHISTI IZ TIH KULTNIH ZGRADA.
Slijeva stoje: Ivan Matuzović(Tuza), Marijan Pejaković (Lajka), Miro Pavić (Fićo), Živko Božić, Đuro Zovak, Ivan Filipović (Čvarak), Zvonimir Šimunović (Zrento), Marko Šikanić, Ismet Rustenović (Belja), Dragutin-Gec Vrbnjak (Vigec?) Čuče slijeva: Anđelko Ivkušić, Tomislav Korov , Nikola-Kolo Prgić, Ante Kustura (Kule), Ivan Kovačević, Nikola Raguš
IZDVOJENO: Sjećam se događaja s početka šezdesetih godina kad su se izvodile velike „makljaže“ negdje kod željezničke stanice između japarnih momaka sa šećerane i Županje. Jedan od glavnih vođa i strah i trepet u obje grupe bio je „Kokan“, koji se uglavnom uvijek povlačio da ti susreti ne bi završili žešće nego što je netko zaradio kakvu masnicu ispod oka. Oko „oružja“ uglavnom su radili šlajderi i šljivove šibe.
SREDINOM OSAMDESETIH GODINA PROŠLOG STOLJEĆA POLAKO, ALI SIGURNO JE UMRTVLJAVAO ŽIVOT NA ŠEĆERANI, ODNOSNO U KOLONIJI. NEKADAŠNJA GUŽVA JE UTIHNULA I DANAS POVREMENI STARIJI ŠETAČI, KAO I SAM, SJETIM SE TOGA S TUGOM I ŽALJENJEM ŠTO JE SVE STALO! A NA PITANJE GDJE JE KRIVAC I TKO JE KRIVAC, ODGOVOR JE: TKO TO ZNA?!!
POPULARNE RUČNE CENTRIFUGE U PROIZVODNJI ŠEĆERA U ŽUPANJSKOJ ŠEĆERANI. Sjećam se da sam kao gimnazijalac bio na tom mjestu na praksi jer nam je to bilo obvezatno kao učenicima te škole.
DIO POSTROJENJA ŠEĆERANE KOJI JE DANAS ZAMIJENJEN I MODERNIZIRAN!
Piše: Stanislav Oršolić/Zupanjski list
