Već je gotovo godinu dana u Stuttgartu, prvo je radio na građevini, a sada je vozač kamiona. Nije mu, kaže, bilo teško uklopiti se jer je prije 20-ak godina kao student radio u Njemačkoj u vrijeme praznika i dobro je upoznat s funkcioniranjem sustava.
– Sustav je ponajprije socijalan, pravedan i nudi šansu svima koji se potrude. Obrazovni sustav je potpuno besplatan, djeca u osnovnoj školi uz udžbenike dobivaju besplatno i radne bilježnice, radne materijale, DVD-ove… Jedino što smo morali našem prvašiću kupiti su pernica, torba i pribor za likovni. Pozitivno je i to što djeca imaju i dodatna tri sata njemačkog jezika, a od 22 učenika u razredu, samo je njih 7 s njemačkim prezimenom – kaže Goran.
Ističe da posao nikada nije bilo lakše naći i onaj tko zna njemački jezik, može doslovce naći deset poslova u jednom danu. Industrija u Njemačkoj u punom je zamahu, tražena su zanimanja svih obrtničkih smjerova, strojari, tokari, električari, mehanotroničari, vodoinstalateri, stolari, CNC operateri, vozači kamiona/autobusa, medicinske sestre, prodavači…
– Osobito me se dojmilo što svako selo u krugu od 100 do 150 kilometara gdje vozim ima industrijsku zonu, a sve su vrlo zaposlene i produktivne. U okolici su velike tvrtke sa svojim sjedištima i pogonima po gradu i po manjim sjedištima: Mercedes, Porsche, Bosch, Still, Kracher… Vozite se seoskim pejsažima kao u našoj Cvelferiji, a onda odjednom izroni nova tvornica Porschea ili AMG (Mercedesa), svaka sagrađena za nekoliko milijardi eura. Njima često vozim neke plastične elemente – priča Goran.
Ističe da je u odnosu na doba njemačke marke kupovna moć ostala ista, no najviše je poskupjelo stanovanje. A naći stan, odnosno smještaj, najveći je problem. Primjerice, najam stana od 90-ak kvadrata s režijama stoji 1000 eura, a čeka se oko godinu dana. U manje od godinu dana boravka u Stuttgartu naletio je, kaže, na desetak ljudi iz Gradišta.
– Na svakom uglu prepoznaju se slavonski i bosanski govor, pokraj bauštele kad vikneš: ‘Zemljače!’, svi se okreću – govori Goran.
Puno ih, kaže, dolazi naslijepo, bez ikakva plana, pa najčešće završavaju na građevini ili u ugostiteljstvu.
– Često bivaju prevareni ili dosta potplaćeni, za što nema nikakvih racionalnih razloga jer su nam od 1. srpnja ukinute radne dozvole. Građevina je zbog konkurencije iz Rumunjske, Bugarske i Poljske postala manje atraktivna. Posao u građevini ipak ne bih preporučio na duže staze jer je izuzetno naporan i sastavni dio njega s vremenom postaju alkohol i cigarete – savjetuje.
– Našim ljudima koji su bez posla preporučio bih da aktivno, u govoru, uče njemački jezik i za početak neka iznajme neku sobu/krevet pa neka tek poslije dovedu obitelj jer će im inače trebati dosta novaca – poručuje Goran.
Kao jednu od prednosti ulaska Hrvatske EU ističe pravo na izdašan dječji doplatak bez obzira na to gdje se djeca nalaze. Za prvo i drugo dijete 190 eura, treće 196, a četvrto i svako sljedeće 221 euro mjesečno.
A tvrtki u kojoj je zaposlen naš sugovornik potrebno je još nekoliko vozača kamiona, tri do četiri odmah, a u proljeće još najmanje desetak. Vozačima će biti riješen smještaj, što uključuje prijavu boravka, čime automatski stječu pravo na dječji doplatak, zdravstveno osiguranje, socijalni/porezni broj, odnosno većinu obveznih stvari vezanih uz život i rad u Njemačkoj. Potrebne su C i E vozačka kategorija, digitalna tahografska kartica, dozvola za upravljanje viličarem dodatni je plus, te bar neko vozačko iskustvo i poznavanje osnova njemačkog jezika. Kontakt na koji se zainteresirani Slavonci mogu javiti i poslati životopis i zamolbu je deposao@web.de.
Kako doznajemo, vozači koji u Njemačkoj rade za posredničku tvrtku zarađuju od 1600 do 1900 eura neto. Ako rade izravno za neku tvrtku, što je moguće nakon probnog rada uz iskustvo i dobro poznavanje njemačkog jezika, plaća je veća, od 1800 do 2400 eura neto. Vozi se pet dana tjedno, a tko želi raditi i subotom, ostvaruje dodatnu zaradu, koja je neoporeziva.
Nijemci manje rade nego prosječan Hrvat, njihov radni tjedan završava petkom oko 12-13 sati.