Odlučio je, kaže, obnoviti jednu kulturološki važnu djelatnost koja je znak prepoznatljivosti Slavonije te spasiti, reaktivirati i održati taj običaj. A najhumaniji način uzgoja starih pasmina svinja, pojašnjava, ujedno je njegov i životni i profesionalni zadatak.
– Djetinjstvo sam provodio u slavonskoj šumi čuvajući djedove svinje, a uz miris pečene slanine još sam kao dječak promatrao simbiozu slavonske šume i domaće svinje i govorio si da ću kad odrastem biti čordaš. Ali život me odveo na drugu stranu, postao sam veterinar, a rat i jad u Bosni, gdje sam živio s obitelji, otjerali su me u Njemačku – ispričao nam je dr. Dimač.
– Minhensko bogato tržište sa svojim luksuznim radnjama i restoranima koji bogatu i prosvijećenu klijentelu opskrbljuju zdravom organskom hranom i drugim delikatesama u meni je probudilo interes za zdravu hranu. Ulaskom RH u EU dobio sam mogućnost da u Muenchenu ponosno pričam i pokazujem goleme ekološke površine Slavonije s bogatim potencijalima za proizvodnju organske i ljekovite hrane – ističe.
U Posavskim Podgajcima susreo se sa znancima koji još uvijek uzgajaju stare pasmine svinja i drže ih na otvorenom. Gotoov dvije godine pratio je i korigirao njihov uzgoj.
– Ove sam zime preradio određene količine mesa, analizirao ga i sa svjetskim kulinarima zaključio da u EU trenutačno nema zdravijeg i ukusnijeg mesa. Odlično izbalansiran odnos masnih kiselina, bogatstvo vitamina i mikroelemenata, enzima iz tartufa i niz drugih još neistraženih čimbenika ovaj proizvod čime posebnim i cijenjenim na svjetskom tržistu zdrave hrane – zaključuje dr. Dimač.
Cilj udruge koju je osnovao postizanje je kvalitete mesa kao prije 100 godina, potpuno slobodnim načinom držanja uz prirodnu prehranu crne slavonske svinje i mangulice. Udruga okuplja 20-ak članova i 3-4 aktivna uzgajivača, a svoj će program, u dogovoru s nadležnim institucijama, racionalno i kontrolirano proširivati do biološki dozvoljene mjere.
– Moji potencijalni kupci hoće kulen, kulenovu seku, kobasicu, čvarak i zdravu ljekovitu mast (ne deblja, a skida loš kolesterol), isključivo od svinja koje su na ovaj način i prema mojim strogim kriterijima uzgojene – ističe.
– Takav uzgoj ne može biti masovan, ne podrazumijeva 100 ili 500 svinja, kredite, betonske objekte nego pašnjak, kontroliran prostor i vrijeme, evidenciju i kontrolu ispravnosti provođenja specijalnog programa uzgoja starih pasmina svinja – zaključuje dr. Dimač. Žao mu je, kaže, što tu činjenice ne žele prepoznati ni razumjeti oni koji odlučuju o hrvatskoj poljoprivredi jer su daleko od prirode, i zbog zablude prouzročene globalizacijom privrede i politike i dalje srljaju u propast.
Ratko Pavkić iz Posavskih Podgajaca, koji već deset godina na ekološki način uzgaja svinje, pristupio je Udruzi i trenutačno je, kaže, u fazi nabave 20 rasplodnih krmača crne svinje i mangulice.
– Ovo naše područje, uz Spačvansku šumu, Bogom je dano i to je prirodni resurs kakvim se u EU još samo Hrvatska može pohvaliti. Ali u šumu nam ne daju. Kupio sam parcelu uz šumu i imam jako velikih problema. Čim svinja slučajno zakorači u šumu, odmah stižu policija i inspekcije, kao da su ušle u svećenikovu sakristiju. Dok istovremeno krda divljih svinja harače šumom – ističe Pavkić. Poziva resorno ministarstvo da ljudima dozvoli korištenje pašnjaka i šuma uz određenu naknadu jer svinje im ondje ne prave nikakvu štetu. Dodaje da su ekološki uzgojene svinje izuzetno tražene i da cijela Slavonije ne bi mogla proizvesti dovoljno za potrebe bavarskog tržišta.
“Zatajeni” tartufi?
– Iz šume nas se tjera i sve nam se brani zbog lokalnih moćnika. A pod nosom nam je toliki neiskorišteni potencijal, ondje ima i tartufa, ali o tome se šuti, također zbog nečijih interesa. Kada je prije nekoliko godina skupina ljudi sa psima tragačima krenula tražiti tartufe, nastala je opća panika i iz šume su protjerani kao najgori razbojnici – prisjeća se uzgajivač svinja Ratko Pavkić.
Marija LEŠIĆ OMEROVIĆ/glas-slavonije.hr