Kad NK „Šokadija“ tamo u pripizdini spačvanskih šuma doživi 70-tu obljetnicu postojanja onda ispeku na ražnju tri odojka, pozovu općinske odličnike na gozbu, a predsjednik kluba koji je istovremeno i predsjednik svega u selu, – tada dakle, predsjednik objavi općinstvu i svekolikoj javnosti kako se slavi i obilježava obljetnica pa spomene dvoje-troje svojih prethodnika koji su dali svoj osobni doprinos nogometnom klubu „Šokadija“ iz Đurića!
Gimnazija u Županji koju smo pohađali nas stotine sveučilišno obrazovanih ljudi ovoga i ne samo ovoga kraja – ili barem ja tako mislim – uvjerenja smo kako je baš gimnazijsko obrazovanje u županjskoj gimnaziji „Vladimira Nazora“ najbolja škola koju smo u životu pohađali. Ma jesu fakulteti i sveučilište oblikovali nas za razne profesije, ali gimnazija ostaje kao objektivno najbolja škola koju smo u životima pohađali; – jer tu u toj gimnaziji učili su nas; odgajali su nas; usađivali nam najhumanističkije vrijednosti čovjeka, a oni su bili vrhunski intelektualci koji su znali da „mijese tijesto“ za buduće liječnike, profesore, suce, pravnike, inženjere svega i svačega, na koncu – ljude probranih profesija i najljudskijih svjetonazora. – I, i uspjeli su u tome, a vi niti na sprovod i obavijest o smrti tih ljudi se ne obazirete. – Svjedočim o tome kako sam ja iz Splita na NetŽupanjcu napisao skromni ali ogromno veliki tekst od samo nekoliko rečenica zahvalnosti profesorici Danici Grubor koja je četrdeset godina, ej, čovječe, četrdeset godina, cijeli radni vijek bila vrhunski učitelj geografije, a na anonimni posljednji počinak u bezdušni mrtvozorni kombi bjelovarskog pogrebnika došlo je tek desetak njenih bivših učenika na osnovi seoskog rekla-kazala „informiranja“. – A, gdje ste poštovani ravnatelju bili vi i/ili koji od profesora gimnazije. – Sram vas bilo.
Moj gimnazijski prijatelj s kojim sam sjedio u klupi maturalnog „4-tog a“ razreda danas je u mirovini: profesor, emeritus, doktor medicinskih znanosti Ilija Kuzman; ili vaš profesorski kolega pokojni prof.dr.sc. Tomislav Bačić koji je počasni doktor i profesor sveučilišta tamo negdje u Americi ili Engleskoj koji nas je za svagda naučio što je to dezoksiribonukleinska kiselina. Da. Da. Prof.dr.sc. Tomislav Bačić vrhunski svjetski botaničar koji ima (ako vi to uopće znate, a jednoga dana će te znati što je to citiranje u svjetskim znanstvenim časopisima) koji dakle, ima više od 250 citata u svjetskim znanstvenim radovima isto tako velikih znanstvenika i znanstvenim krugovima, učilištima, institutima …
Jest svaka vam čast pogledao sam nekidan filmić na internetu o početku igranja nogometa … bravo, svidjelo mi se, ali to nije ni blizu odnosno preskroman je pridavanju, odavanju počasti našoj gimnaziji i bivšim učenicima i profesorima županjske gimnazije koja je (to ne znate) kao referalna gimnazija u Hrvatskoj pod vodstvom profesora Antuna Grgića bila probna, ogledna gimnazija koja je 1968. ujesen uvela petodnevni „režim“ nastave sa skraćenim školskim satovima na 40 minuta a subotom su bile slobodne aktivnosti i dodatna nastava za najbolje đake pa smo imali i grčki jezik i predmet ekologiju – hej (!) 1968. (!) godine školski ŠKOLSKI GIMNAZIJSKI PREDMET EKOLOGIJE !!! – Ne, više nemam riječi!? – Ma ha`jte vi i vaš filmić na Tik-Toku. – Gdje je ljudsko dostojanstvo, akademska strogost ozbiljnosti i uvažavanja. – Tko ste vi? – Čiji ste? Koji i kakav svijet vi mislite graditi? Umjetnom inteligencijom okopavati kukuruze … Pa se pitamo zašto nitko neće u Račinovce, Vrbanju i Drenovce nego odoše u Eslingen, Frankfurt i koje gdje po Norveškoj i Švedskoj ledenoj vukoje**i na minus 40 stupnjeva celzijusa!
Ovaj tekst pišem u internetskoj zbrci točne godine osnivanja gimnazije te molim biti ispričan u eventualnom nesporazumu oko točne godine osnivanja županjske gimnazije.