Četrdeset milijuna nečega ! – Pa, čega? – Pa, nečega, bilo čega1 – Ali, pa četrdeset milijuna nečega – bilo čega! – „Ej, brale, četrdeset miliona nečega … bilo čega , ej, brale …“ – Rekao bi moj omiljeni, legendarni profesor iz osnovne škole prof. Zdravko Simić, pokoj mu duši.
Četrdeset milijuna kamiona? – Puno! – Četrdeset milijuna osobnih automobila? – Puno! – Četrdeset milijuna aut-guma“ – Puno! – Četrdeset milijuna kutija cigareta? – Puno! – Četrdeset milijuna gemišta od bilo kojeg bijelog vina? – Puno! – Četrdeset milijuna zrna kukuruza? – Puno! – Četrdeset milijuna zrna pšenice? – Puno! Četrdeset milijuna vlasi kose kod muškaraca ili žena, svejedno! – Puno!
Čekaj čovječe. Čekaj. – Četrdeset milijuna bilo čega, – puno je. Odveć puno. Ma, stvarno puno. Zaista puno. Previše. Preko svake mjere. – Nevjerojatno puno. Ne možeš vjerovati.
Četrdeset milijuna! – Ozbiljno. Ja sinoć gled˙o u Dnevniku na HRTV-u. – Jest, jest. – Četrdeset milijuna !!!
Izostanaka školskih sati.
