Jeste li znali? : Nazivi dijelova Županje

Jeste li čuli za Dubovo, Komarevo, Vragorilo, Sjerovci, Tvrdno, Lovrin stan, Bilić njive i Ljeskova greda, Velike livade ?

Županja nije veliki grad, nije ni srednji, čak štoviše jedva da zadovoljava uvjete za status grada, ali je zato izuzetno bogata prostornim dijelovima koji nose neobična i maštovita imena. Tako za neupućene je zbunjujuće čuti da je netko iz Šantave, sa Oble, iz Gredica, Rošinog sokaka, Gaćanaca, Mlake, Piškorevaca, Zlatodola (i mnogih drugih dijelova koje sada ne stignem sve navesti) a pri tome su ustvari bliži ili dalji susjedi (preko bašče). No meni je to sve bilo toliko zanimljivo da sam morao i tu temu malo “pronjuškati”.

Pa tako te toponime (Toponimi (grč. τόπος topos = mjesto, + ὄνομα – onima = ime) su usvojena imena naseljenih mjesta, brda, planina rijeka i ostalih geografskih pojmova. Drugim riječima, toponimi su vrsta riječi koje označavaju imena mjesta, njiva, pašnjaka, polja, naselja, gradova, ulica, trgova, dijelova grada i naselja i slična mjesta. Spadaju u oznake koje daju prve informacije o određenim mjestima, o ljudima, kulturama, vjerama i običajima onih koji žive ili su živjeli na tim mjestima i spadaju u prvorazredne historijske i kulturno-historijske izvore i spomenike) nalazimo već u širjem području jer je Županja omeđena na sjeveru šumom Zapadna i Istočna Kusara, na istoku Bošnjačkim poljem, s juga i zapada rijekom Savom, tj. Velikim livadama i Lazama, pa dalje Bosutom koji ga razdvaja od štitarskog područja.

 Pokušat ću analizirati i približiti vam ove nazive koji su nastali davno dok je Županja bila tek skupina razbacanih zaselaka, a danas mnogi nazivi su na prvi pogled ne logički ili su zaboravljeni. Naravno bilo bi mi nemoguće nabrojati sve te nazive mjesta (toponimi) koji su navedeni u topografskim kartama, u katastarsko-zemljišnim mapama nazvani rudine ili potezi, pa ću navesti ona koje znam i za koje sam pronašao podatke i moguće, to jest, vjerojatne izvore nastanka tih maštovitih imena.

Trebate znati da su za rad korišteni mnogi stariji izvori, a posebno starije vojne (JNA) topografske karte iz 1960.tih godina zbog preciznosti i mnoštva podataka, a od tada do danas su mnogi šumski dijelovi nestali i naselje izgrađeno. Zato me nemojte hvatati za svaki propust jer ovo nije doktorat.

 Pa tako sjeverna strana od štitarske međe pa na istok do željezničke stanice ima ove rudine: Dubovo, Komarevo, Vragorilo i Sječine.

 – Dubovo je poljsko zemljište uvučeno pod šumu Zapadna kusara na koti 86, a bilo je odavna kulturno tlo još u vrijeme kada se šuma prostirala na području Komareva i Sječina. Kao poljsko udubljenje između šume, vjerojatno je po tom i dobilo svoj naziv.

– Komarevo je moglo dobiti ime po komarcima kojih je uvijek bilo mnogo u okolnim barama.

– Vragorilo počinje od »šlajza« do bliže mljekare. To zemljište bilo je nekad vrlo nepodesno za bilo kakvu svrhu pa bi i naziv mogao nastati zbog toga.

– Naziv Sječine označava postojanje šume o čemu govori i pučka predaja, a koja je vjerojatno posječena zato da bi se dobio prostor za livade i pašnjake. Tu rudinu danas zauzima tvornica šećera »Boris Kidrič« sa stambenim naseljem, radionicom Remont i dio Štrosmajerove ulice. Tu je smještena i Županjska poslovna ili industrijska zona.

Sjeverna strana, istočno od željezničke pruge, pa do Rastočkog puta nosi naziv Krčevine. Tu je također postojala šuma na cijelom prostoru, pa se njenom sječom dobivale obradive površine.

Gledajući po karti, na tom dijelu se nadovezuju: Sjerovci, Tvrdno, Lovrin stan, Bilić njive i udubljenje između šume Ljeskova greda.

– Sjerovci počinju zapadno od pruge i na tom dijelu je izgrađena tvornica mliječnog praška »Pionir«. Dalje na istok presjeca ih cesta i pruga i pružaju se do Tvrdnog. I na tom dijelu iskrčena je šuma, ali to tlo nije onda bilo sposobno za obradu, pa je izrasao podrast — šiprag koji je bio izvor sirovine — »sjerovine« za pleter kojim je narod opletao zgrade i ograde na njivama — pa će biti da je po tome i nastalo ime Sjerovci.

– Tvrdno je pretvoreno u obradivo tlo, ali vrlo teške obrade — zbog čega je moglo dobiti takav naziv.

– Lovrin stan i Bilić — njive označavaju imena nekadašnjih žitelja koji su tu stvarali svoje posjede.

– Ljeskova greda označavala bi da je tu bilo nekad drveća Ijeske.

Na tom prostoru još su ovi nazivi za manja mjesta i to: Zaptovi i Rastošna. Naziv Zaptovi nastao je po uzvišici koja je zadržavala nadiranje vođe iz udolica, pa se tu voda zaustavi — »zaptije«. Rastoka — Rastošna označava onaj prostor na kojem se vodotoci »rastaču« ili razdvajaju.

Južno, bliže mjestu, ove su rudine: Vjeroštaci, Gredice i Panje.

– Ime Vjeroštaci ili uopće Virovi – Vjerovi vjerojatno da je nastalo zbog prisustva podzemnih voda na ovom području. Prema pričanju starih ljudi kod oranja je, a osobito u proljeće, za plugom izvirala voda.

– Gredice su jedina zemljišna povišenja na tom prostoru pa su po svom obliku i dobile ime.

– Naziv Panje označava posječenu šumu sa zaostalim panjevima a tako kaže i sačuvana narodna predaja. Taj naziv narod je preneneo i na naselje koje je tu nastalo i dalje se razvija.

Desno od Rastočkog puta a lijevo od Bočkog i dalje na sjever nižu se ove rudine: Bok, Grmovi, Mićine mlake, Lazine i Meretino. Na tom dijelu postoje i ovi manji nazivi mjesta: Pavić-livade, Jazbine, Gojmer i Miloševa greda.

– Bok je dobio ime po takvom obliku koga su načinila dva navedena puta u svome početku.

– Grmovi su dobili naziv po grmovima žbunja i drveća, a Mićine mlake nose ime po nekadašnjem vlasniku.

– Srednji dio prostora između šume Zapadna i Istočna kusara kao i udubljenje (enklava) u Istočnoj kusari zove se Lazine. Taj prostor bio je nekada pošumljen, pa je po iskrćenju šuma nastao na šumskom pojasu otvor — prolaz na sjever — gdje je uspostavljen »Mednički put« za Otok. Prema domaćem izrazu za prolaz ili otvor kaže se još »laz« pa je moguće da je naziv Lazine po tome obilježju i nastao.

– Meretino se prostire dalje na sjever do Mednika na gradiškom području. Taj naziv moguće bi mogao odgovarati imenu sela Meranovci koje je postojalo u srednjem vijeku u sastavu vlastelinstva Virgrada.

– Pavić-livade označavaju prezime davnih županjskih žitelja, a danas taj naziv kao selski nosi jedna grana Galovića.

– Jazbine se prostiru uz Vjerove gdje je visoko izražena obala (bajer) sa zemljom bjelicom koju su kopali lončari i žene za podmazivanje zemljanih podova u kućama. Zbog tih rupa koje su nastale kopanjem i biranjem zemlje u bajeru, nastao je takav naziv.

– Miloševa greda proteže se na dijelu Lazine, a njeno ime označava nekog čovjeka koji se tako zvao ili mu je dat takav nadimak. Taj bi se naziv možda odnosio na čovjeka iz kuće Galovića — Zečevih koji je prema sačuvanoj predaji pobjegao iz rata kada su Graničari ratovali po Evropi u 18. stoljeću. On je tamo skriveno živio više godina i iskrčio veću površinu šume za obradu u svrhu svoje prehrane. Ukućani su mislili da je zaista u ratu, međutim za njega je znala njegova žena i povremeno mu odlazila u najvećoj tajnosti. Po završetku rata on se vratio kući, ali kada se čulo gdje je rat proveo, moguće je da je dobio podrugljiv naziv »junak Miloš«, a prostor koga je iskrčio u šumi da je nazvan Miloševa greda.

– Naziv Gojmer nije moguće odrediti niti mu utvrditi porijeklo. Na bošnjačkoj strani postoji naziv njiva Vojmer što bi se već moglo dovesti u vezu s nečim vojničkim ali Gojmer ne znači ništa.

Na području Mićinih mlaka uz šumu Istočne kusare nastao je noviji naziv Ćirino selo. Tu je poslije drugog svjetskog rata nastalo naselje od 15— 20 kućica koje su podigli doseljenici iz Bosne. Naselje je dobilo ime po županjcu Bušić Mati, zvanom Ćiro. On je tu imao dio svoga posjeda i prvi je počeo prodavati zemlju Bosancima — naseljenicima. Za njim se povedoše i njegovi susjedi jer su prvi doseljenici povukli svoje rođake i znance, pa je nastala dobra prođa te inače loše nizinske zemlje. Tako stvoreno »divlje« naselje zadavalo je brigu mjesnim vlastima zbog njihove djece koja nisu redovito polazila školu, a to im je bilo i otežano zbog udaljenosti od Županje. Šumsko gospodarstvo također nije bilo zadovoljno stvaranjem naselja uz šumu zbog bespravnog korišćenja šume po tim mještanima, pa je donesen zajednički zaključak za raseljavanje naselja. Osipanje naselja počelo je i prije, jer kako su pojedinci imovno jačali, tako su kupovali ili zidali kuće u Županji, napuštajući staro mjesto stanovanja. Prilikom posljednje komasacije zemljišta g. 1965. prišlo se raseljavanju naselja dodjeljujući im kućišta uz samo mjesto. Sada su ostale u Ćirinom selu samo par ruševina, ali će i one uskoro nestati u grmju i korovu. Naziv Ćirino selo još je ostalo da podsjeća na naselje koje je bilo vrlo kratkog vijeka, svega 20 godina.

Istočno područje, desno od Boćkog puta, do ceste prema Bošnjacima, ima ove rudine: Kućišta, Dubrave i Nježilovo.

– Mala kućišta prostiru se između ulica Piškorevci i Zlatodola do bivše pruge i stare bošnjačke željezničke stanice, a Velika kučišta i dalje na istok do Ilinske međe. Sam naziv označava da je tu postojalo naselje jednog dijela Županjaca prije saseljavanja sela prilikom uređenja Vojne krajine.

– Na prostoru Dubrava uglavnom su nekad bile livade i pašnjaci s malim šumarcima i grupicama drveća kojih više nema, pa je vjerojatno po tome i nastao takav naziv.

– Nježilovo je nizinsko tlo koje prije prve komasacije godine 1940. nije nikako bilo sposobno za obradu već samo za sjenokoše i ispašu marve. Zbog teškog ilovastog i podvodnog tla moguće je dobilo takav naziv.

Južna strana od Save do ulice Šantava i ceste za Orašje ima ove nazive rudina: Velike livade, Plicke njive, Svorica, Vrblje i Gajići. Nazivi mjesta za manje dijelove su ovi: Oblice, Oraškovac, Carić greda, Dvoranjak, Urvina, Prucke njive i Mličnjaci.

Cio taj prostor nije pripadao kulturnom tlu zbog mnogobrojnih niza, udolica i valovitog zemljišta raznih oblika i pravaca. Takova konfiguracija ovog područja nastala je zbog blizine Save koja se u svom bujanju najprije sručavala na ovo zemljište. Samo neki manji dijelovi zemljišta na tom prostoru korišćeni su za poljoprivredu — što označavaju i imena Prucke njive, Plitske njiive, Oraškovac i Carić Greda, dok ostali nazivi dolaze od podvodnog i nizinskog tla kao i šumaraka.

– Prucke njive su mala uzvišica naplavljena vodama Save, pa je zbog nanesenih prudova nastao takav naziv.

– Velike livade su odmah uz mjesto do prve ciglane. Taj prostor uglavnom je ravan bez većih udubina pa su tu nekada i bile samo livade po čemu je i zadržan taj naziv. Poslije prve komasacije vlasnici su pogodnija mjesta pretvorili u oranice pa je do sada cio taj potez obradivo tlo, a izgrađeno je i cijelo novo naselje sa brojnim ulicama, pa i a od nekadašnjih livada ostao je samo naziv.

– Carić greda označavala bi prezime ili nadimak nekadašnjeg vlasnika,

– Mličnjaci nose ime po istoimenoj travi koje je nekada na tom dijelu bilo vrlo mnogo.

Istočno od ceste koja vodi prema Orašju pa do bošnjačke međe, a na sjeveru do desne strane ulice Gaćanci i Piškorevci prostiru se ove rudine: Topolovac, Velike njive, Crne njive. Obla, Trtavci, Minovci, Nemoljkovo i Sibače.

– Topolovac se prostirao oko groblja i bare Malog Karaševa. Ime je nastalo otuda što su okolne nize bile obrasle topolovim šumarcima, a sačuvana predaja govori da je bilo i drveća johe.

– Velike i Crne njive su gredsko područje i imaju obilježje obradivog zemljišta, što označavaju i njihovi nazivi.

– Obla je obradivo tlo uz samo mjesto na koje je prenesen naziv istoimene bare uz koju se nalazi.

– Trtavci i Minovci su visoke grede koje također spadaju u kulturno zemljište još iz srednjeg vijeka. Na tom području postojalo je selo Trtavci koje je bilo u posjedu vlastelinstva Virgrada. Na potez Minovci vjerojatno je prenesen naziv vodotoka — bare Minovaće.

– Nemoljkovo i Svibače su prisavske nizine pa njihov naziv moguće i vuče odatle svoje porijeklo (drvo svibovina).

Nazivi mjesta manjih površina polja unutar tih rudina nose ova imena: Kapiona, Brnana, Krutanovci, Dolovi, Krivatovo, Zanoga, Gložnata, Slanin-selo, Leaković njive, Prosišta, Margita, Ostrva i Rakite. Ovi nazivi većinom nose ime po nekom obilježju svog mjesta izuzev Kapione i Brnane čija imena nije moguće odgonetnuti.

– Leaković-njive dobile su naziv po bošnjačkim stanovnicima koji su imali posjede i na županjskom području.

– Njive Margita također nose ime žene koja je tu imala svoj posjed.

– Na potezu što se naziva Slanin-selo (Zlaningh zelo) prenio se naziv istoimenog sela koje je u srednjem vijeku pripadalo Virgradu. U tom selu bilo je stanovnika koji su preživjeli tursko doba.

– Naziv mjesta Krutanovci moguće bi se mogao usporediti s imenom sela Kručanovci koje je također pripadalo spomenutom vlastelinstvu.

Zemljišnja udubljenja, vodotoci i bare, nastala su na ovom području kroz povijesno doba od nabujale vode rijeke Save koja se za visokog vodostaja izlijevala iz svog korita — praveći si nove prostore i tokove. Podivljala voda imala je različitu snagu odlivnih tokova i strujanja na poplavljenom području, pa je prema toj jačini stvarala i oblikovala svoje puteve. Prema dubini, veličini i obliku vodenih tokova i podvodnih područja — nastali su u narodu i odgovarajući nazivi za njih kao: potoci, močvare, ritovi, bare, dolace, struge, udolice, mlake, nize, a dolače okruglog oblika nazivaju se još i vrtače ili vrtanjak.

Izuzev potoka i rijeka svi navedeni vodotoci su stajaće vode (mrtvaje), a ima i davno napuštenih i zamuljenih rukavaca Save.

Na cijelom već opisanom poljskom području, počam od županjske granice na zapadu i bošnjačke na istoku, nalazili su se, osobito na južnoj strani, brojni vodotoci u smjeru toka Save. Mnogi su danas u stvari jednostavno rečeno pretvoreni u odvodne kanale, a mnogi uslijed urbanizacije ne postoje ili nisu više vidljivi.

Nabrojati ću ih ovim redom:

Županjsko područje, sjeverna strana:

Na posljednjem zavoju Save između Štitara i Županje nastao je odlivni vodotok Bosuta koji otječe u pravcu sjevera.

Prije šume Zapadna Kusara na potezu Dubovo iz Bosuta izlio se udesno manji vodotok zvan Bebrinica koji teče u pravcu jugo-istoka kroz, rudinu Komarevo, prelazi cestu i prugu kod nadvožnjaka na autoputu i teče dalje kroz Sjerovce i Tvrdno, te utječe u Vjerove kod bivšeg posjeda Andrije Baotića-Kavginog.

Na potezu Komareva prima on iz šume odlivni tok bare Lukno, a s južne strane — od poteza Vragorilo-strugu Stornica.

Vodotok Bebrinica u prolazu kroz Tvrdno i do utoka u Vjerove narod naziva Rastočica.

Drugi odlivni vodotok koji je nastao iz Save na prostoru Sječina sjeverno od šećerane i tekao na istok kroz polje do Rastoke, smatra se početnim tokom Virova Spačve. Na tom dijelu korito vodotoka bilo je slabije izrađeno zbog okolne ravnice, jer je odliv vode tekao na širem potezu.

Istočno od željezničke stanice, nastaju uzvisine gredice na koti 87, koje su sužavale vodeni put, pa se voda jače sručivala u daljnjem toku, praveći si dublje korito i mijenjala pravac na sjeveroistok. Na tom dijelu Rastoke došlo je do manjeg odlivnog vodotoka s desne strane zvanog Vjeroštak koji je tekao kroz istoimeni potez u pravcu jugo-istoka do rudine Nježilovo gdje se izgubilo njegovo korito u tamošnjim nizama.

Mali vodotok Kusača pružio se od Bočkog puta na sjeveroistok gdje je prokopom spojen s Vjeranjcima kod lovačke kuće.

Navedeni vodotoci davno su zamuljeni i korito im je naraslo, pa se danas samo naziru u starim vijugavim kanalima koji su kopani smjerom njihova vodotoka. Njih narod naziva Lužinski kanali po kapetanu Lužinskom koji ih je dao kopati. On je bio oficir kod graničarske kompanije u Županji, pa je nastojao da privredno unaprijedi područje svoje kompanije. Predaja kaže da je kapetan Lužinski jahao poljem na konju i sabljom pokazivao mjesta na kojima su graničari pobijali kolčiće smjerom budućih kanala. Ti kanali kao i svi drugi javni radovi kopani su u „raboti“.

Vodotok Vjerova, odnosno Spačve, na svom potezu kroz županjsko i bošnjačko područje mijenja nazive iako je to jedan te isti vodeni put. Naime, prvi suhi i prošireni dio zove se Rastoka, najdublji tok do iza Čolić-stana su Vjerovi, do šume je Spačvica, kroz šumu Istočna Kusara su Vjeranjci, a daljnji tok su uz bošnjačku rudinu Krivačin bok do otočke bare čistine, nazivaju se Vitovački vjerovi.

Početni tok Spačve, kako ovdašnji svijet smatra, počimao bi tek od otočkih »Čistina«, pa je tako i dijelio taj iako cjelovit vodotok na dva imena: Virovi — Vjerovi i Spačva. Naziv Vjerovi odnosno Virovi nastao bi od izvor-vir. Dakle, izvor vodotoka je visoki vodostaj Save koji je pored odlivnih tokova bio izvor i prekomjerne podzemne vode tog ravničarskog terena. Tu se osjećala prisutnost vode i nakon poplava pa je voda naprosto »virila« iz zemlje. Pod nogama čuo se šum podzemne vode a kasnije, kod obrađivanja nekih predjela na tom području, za brazdom je izvirala vođa iz zemlje.

Po tom obilježju nazvane su uz taj prostor i poljske rudine kao: Vjeroštaci, Vivak, pa i šuma Slavir vukla bi odatle korijen svog imena. Prekidom veze sa Savom njihova se ležišta ispunjavaju i poravnavaju s površinom.

Karta Županje iz 1832. klik na kartu za puu veličinu

Izuzev još velikih bara nekadašnja vječna ležišta vode, gliba i šaša i lovišta riba i pijavica — jedva se još i naziru. Isto tako kao i njihovi oblici, tako je i s njihovim nazivima: danas su oni već »nekadašnji« i prošli jer se ne vežu više uz stvarno postojeće vode kojih više i nema; oni postoje samo još u sjećanju starijih ljudi i u katastarskim mapama…

O ovoj temi dalo bi se još puno toga napisati, ali na žalost mnogo ovih spomenutih imena i naziva su se već izgubili u svakodnevnom životu. Isto tako izgubili su se i nazivi bivših vodotoka koji su nestali urbanizacijom grada Županje. Još samo jedan mali dio ostaje kao službena ili neslužbena imena dijelova grada. Građu i informacije za ovu temu prikupio sam sa svih mogućih strana. Koristio sam i osobno znanje te starije zapise i literaturu. Od velike pomoći su bile stare karte ali i priče i razgovori sa starijim mještanima Županje koji su se još sjećali tih naziva. Nažalost ni oni više nisu među živima i bivaju polako zaboravljeni kao i ovi nazivi.

Priredio Zoran Lucić (travanj 2018)