Onako „na prvu“ – da (!) baš kako i u naslovu piše. – Nakon trideset godina*** dobili smo primjeren periodik dostojan jednog podneblja koje Županja i županjski kraj (atar) zaslužuju i kojemu je Županjski zbornik odavna bio intelektualno i svako drugo slično ogledalo. 1992. godine izašao je zadnji dostojan Zbornik dorastao razini županjske kulturne, baštinske i svake druge zbilje i prošlosti, tadašnjosti, sadašnjosti pa i budućnosti koje jedna društvena zajednica koja drži do sebe naprosto mora imati. Prošlo je dakle više od trideset godina kako je utemeljitelj Zbornika prof. Krunoslav TKALAC Županji i svekolikoj javnosti hrvatskog nacionalnog bića – već u poodmaklim godinama životne dobi – kao „mladi pjesnik podnio“ – posljednji Zbornik „na ogled“ kako je danas već afirmirani pjesnik i glumac nazvao svoju prvu zbirku pjesama. – O „konačnosti“ iz naslova tek toliko a mogao bih još tovar šokačkih kola, – ali, to mi ostavite za neku drugu priliku.
Kada kažem „Odlično!“ onda mislim i evo pišem o odličnoj razboritosti i pogotovo osobne usudbenosti uređivanja iole ozbiljnih i odgovornih „časopisa o književnosti, povijesti, kulturi i društvenim pitanjima“ kakav je ovaj i svaki drugi bijenalni časopis. Usustavljena raznolika građa korektno i s pravom mjerom predstavljeno je u pet poglavlja kakva su primjerena i uobičajena u ovom obliku publiciteta. – Prvo poglavlje „Prisjećanje na županjske velikane“ – površno gledano – možda je moglo biti trunku minucioznije ali u ovakvoj prigodi dobro je imati pravu mjeru za prošlost ali i za poticaje za budućnost koja nam danas nasušno treba. – Drugo poglavlje Povijesna baština.“ – Ako kažem da je prva dva priloga ovoga poglavlja potpisao Ivan Ćosić Bukvin onda vam sve treba biti jasno. Čovjek kojega još za života mu, Cvelferija treba slaviti, a tako ne mislim samo ja nego sveukupni hrvatski povijesni korpus, – onda vam je sve jasno. – pa ako k tome dodamo prave znanstvene radove s iscrpnim fus-notnim izvorima, onda smo „sve“ rekli. – Poglavlje „Književne riječi i osvrti“ „garnirano“ je prilozima prof.dr.sc Ružice Pšihistal, dr.sc. Vlaste Markasović, – sve utemeljeno na stručnim izvorima navedenim na kraju priloga pa dr.sc. Andrijana Kos-Lajtman i drugi ništa manje priznati autori. – Četvrti zbir priloga „Kazališno-likovni izričaji i knjižničarska tradicija“ prilozima bilježe stvarnost ove vrste stvaralaštva, a posljednje poglavlje „Spomenice, graničarsko ostvarenje, vrsnost i sjećanja“ mogao bi sam za sebe biti jedan Zbornik kada bi mu se dodalo još koji prilog.
Zaključno, dakle možemo ovaj tekst završiti prvim čitanjem njegova naslova. Mislim da je to dovoljno, ali …
Ali ostade neki žal što u tom kolu izdavača nema Matice hrvatske. Jer … jer upamtite dragi moji, rodonačelnik „Županjskog zbornika“ je MATICA HRVATSKA, Ogranak – Županja!!!
I još jednom: Bravo Zvonimire Stjepanoviću i suradnici.
A, sada idemo na čitanje svega što u „sadržaju“ piše.
***
Uz dužno veliko i iskreno poštovanje Zlatku Kokanoviću, Stjepanu Tomiću i Stanku Oršoliću (vjerojatno i još nekome) koji su Kokanovićevim novcima i – budimo dosljedni pa kažimo – preskromnim sadržajem i ne odveć istinskim bogatstvom pisane riječi, – koji, su rekoh, 2003. godine napravili knjižuljak i nazvali ga „Županjskim zbornikom“br.11 – Doista, doista velika im hvala i za ono što su napravili i nazvali ga Zbornikom – dakle, imali su tu neku volju domoljublja i želju da u takvim tadašnjim okolnostima Županji treba barem zrno ako već pogače nema. – Još jednom hvala im na učinjenom, i molim vas uvažite moje najiskrenije poštovanje i pijetet.
