KOLONIJA – ŠEĆERANA BILA I IZGUBILA Ovo su sjećanja osobna, moja,do 1971-ve Želim ti reći “ Hvala,za to zlatno doba, Za sve što si mi dala”. Tu smo se rađali, živjeli, rasli, Disali onaj slatki zrak, Učili, iskustva stjecali, Voljeli i suze lili I uvijek iza tvog štita bili. Mi stari znamo što si bila, Što si imala. Bila si: unikat, košnica mladih pčela, Meka muzike,zabava, plesa, Odskočna daska mnogih nas. Siromašnom i nepismenom si dala Kruh, dostojanstvo, ponos i spas. Cijelog kraja žila kucavica, Bila si Županjska ljepotica. Imali smo:doktora, dućan, bricu, Mjekaru, pekaru, frizerku i pijacu. Mesnicu malu,čistu, Uljudnu, veselu, baš kao mesar Hajlo- istu. Vrhunsku tvornicu šećera, škole, Za svako dijete, predsjednika ili radnika. Imali smo i zubara M..... Uvijek je zub izvadio, Neznam dali je i jedan popravio. “Šanzelize aveniju”,park, ljetnu bašču, Šetališta, čitaonicu, knjižnicu, “Kristal”restoran, kino, kuglanu, Sportska igrališta, NK “Radnički”, Naravno, najbolji, pobjednički. Stanove kao iz mašte: Struju, tekuću vodu,kupatilo, zahod,hrastov parket, Šalufne, svinjac, kokošinjac, bašču i dvorište. Bila si bašča raznog cvijeća,ljepih mirisa i boja Jedna, ljubičasta , bila je moja. Mnogi se čude, Zašto su djetinjstvo i mladost moja Tako sretni bili. Odgovorit je lako:”Tada su se snovi snili”. Dali je sve bilo idealno? Tada to nisam znala. Bilo je to vrijeme moje mladosti, Učenja i vjerovanja u lijepo sutra, Bez životne odgovornosti. Novac sve bio nije. Danas je moćan, Sutra uzrok agonije. Zašto Kolonija-Šećerana gubi sjaj? Tko joj tu sudbinu da? Kao daljnjeg rođaka, Grad ne želi da zna. Vihor, ime mu znamo,odneo je sve, Otpuhao je na stranu drugu. Tebi ostavio bol i tugu. Županjo, majko,pogledaj u svoju šaku. Dali jednako mariš za sve prste svoje? Neznam. Jedan prst je jako tužan, Osjeća se umoran, a nedužan. Dali je tu danas bolje? Rekla bih : “ Kako kome? Naravno onim prekonoćnim moćnim, dabome”. 1969-te, za mene godine važne, Županjo, i mene si iznevjerila, Ali do sada ja sam ti oprostila. Onda, moje petice, obrazovanje, kvalifikacije Nisu važile bez protekcije. Moćnog rođaka nisam imala. Plaćen posao nisam dobila. Stigle životne tegobe. Stavila sam svoj ponos i bol u džep, Uzela put pod noge. Cilj, daleka Australija, moja nova domovina. Šećeranci-Županjci širom svijeta, Svjedoci fenomena ovog, Nemoje zaboravit zlatno vrijeme našeg cvijeta. Period života mog i tvog, Županje moje i tvoje. Slavonija živi i pamti, u zemlju slaže. Povijest ima zadatak da istinu svijetu kaže. Povijest zna. Možeš je ignorirati, nemožeš je promijeniti. Kolonijo-Šećerano, Voljela si, bila si voljena. Ta ljubav nije izgubljena. Bolje je biti i izgubiti, Nego nikada biti. Ti si bila Ruža Bučak- Ružica Dabić