Iako ih je većina nakon vikenda provedenog kod kuće do Osijeka planirala putovati vlakom, neočekivani problem ipak je natjerao roditelje da prtljažnike svojih automobila prekjučer napune kanistrima s vodom i krenu put slavonske metropole.
– Šokirao sam se kada sam si u stanu prvi put nalio čašu vode. Imala je čudan miris, a nakon prvog gutljaja sav sam se stresao, okus je bio toliko neugodan! Probala je i kolegica i zgrozila se. Odlučili smo ubuduće vodu donositi iz Županje jer naša je voda u odnosu prema osječkoj kao flaširana – ispričao nam je student prve godine Poljoprivrednog fakulteta.
Prisjeća se kako se ljetos čudio kada su mu prijatelji govorili da u Osijeku kupuju vodu za piće jer je mislio da pretjeruju, no sada mu je, kaže, jasno o čemu su govorili. Brucošica Ekonomskog fakulteta također nam se požalila kako je primijetila da joj se, otkako je u Osijeku, počela ljuštiti koža i pojavili prištići po licu, a sve je to pripisala vodi.
– Cimerica i ja vodu sada obvezno donosimo od kuće, svaki tjedan stižu nove zalihe. Ako ne idemo kući, roditelji nam već po nekom pošalju. Iako za osječku vodu kažu da je zdravstveno i bakteriološki ispravna, u što ne sumnjam, uz najbolju volju ja je ne mogu piti – ispričala nam je Ana.
Stariji studenti ih, kaže, uvjeravaju da će se s vremenom naviknuti na osječku vodu jer su je i oni u početku vukli od kuće, no kasnije im je to postalo naporno. Na kvalitetu vode požalila nam se i majka župnjskog studenta koja je, kaže, sinu u stanu uporno pokušavala očistiti sudoper, isprobala je nekoliko sredstava za čišćenje, ali bijele mrlje uvijek su bile jače.
– I mi smo u početku sinu nosili vodu za piće, no više to ne činimo. Čudnom mirisu i okusu doskočio je sokovima za razjeđivanje i konzumacija vode više mu nije nikakav problem. Kad je piju toliki stanovnici Osijeka i njihova djeca, neka je piju i naši Županjci, ništa im neće biti – zaključuje Županjka Željka.
Marija LEŠIĆ OMEROVIĆ/Glas Slavonije
