Prvi su ga obnovili Babogredci, a odmah potom i Županjci radi očuvanja njegove izvornosti i graničarske povijesti. Pokladna jahanja u Županji organizirana su još prije stotinu godina, o čemu svjedoče i usmene predaje koje se prenose s koljena na koljeno, a postoji i fotografija iz 1935. godine.
Županjske konjogojce, požalili su nam se, uznemirila je informacija o tome da su Vinkovačani, točnije Udruga Vinkovački šokački rodovi pokušali zaštititi pokladno jahanje kao nematerijalno kulturno dobro i brendirati ga, no navodno u tome nisu uspjeli.
– Smeta nam pokušaj prisvajanja tuđeg običaja koji uopće nije vezan uz njihov grad. Nije korektno što nam susjedi i u vrijeme Šokačkog sijela dupliraju, organiziraju i pokladno jahanje i karnevalsku povorku i izbor najljepše Šokice, a nama ne pada na pamet u vrijeme održavanja Vinkovačkih jeseni usporedno organizirati neke županjske Jeseni – revoltiran je poznati županjski konjogojac koji je želio ostati anoniman. No, predsjednik Vinkovačkih šokačkih rodova Zvonimir Liščić kategorički odbacuje spomenute navode
– Ma nema govora o nikakvom brendiranju, iako je činjenica da je u Vinkovcima još prije sto godina bilo pokladnog jahanja. Mi jesmo još prije deset godina u Zavodu za intelektualno vlasništvo zaštitili naziv Vinkovačko pokladno jahanje kako bismo napokon stali na kraj međusobnim prepucavanjima i nesuglasicama među konjogojskim udrugama i klubovima kojih kod nas u Vinkovcima ima sedam, osam, ali to nema nikakve veze s ostalim gradovima i općinama, pojašnjava. Dodaje da je zbog nesloge među udrugama dolazilo i do situacija da su organizirana i paralelna jahanja, dvije ih godine bude, a onda ih više ne žele organizirati…
– Pojedinci su za taj posao od gradonačelnika počeli tražiti silan novac, tako da smo prije 12, 13 godina organizaciju pokladnog jahanja preuzeli na sebe i odlučili ga zaštititi – ističe Liščić.
I Vinkovčani i Županjci u jednom se slažu- treba uvesti reda u pokladna jahanja. Smatraju da je nužno osvijestiti organizatore koji često ni sami ne znaju što organiziraju kako bi se zaustavilo divljanje i pijančevanje po ulicama koje se odvija pod krinkom očuvanja tog graničarskog običaja.
Tajnik Konjogojske udruge Stari graničar Marko Maroševac podsjeća na to da je osnovno pravilo da u povorku može samo jahač u narodnoj nošnji, čiji je konj uredan i koji poštuje pravila organizatora. Iako je pokladno jahanje postalo vrlo popularno i danas se organizira gotovo u svakom selu diljem Slavonije i Baranje, Liščić je uvjeren da će s vremenom ipak opstati samo oni stari koji to rade zbog ljubavi prema tradiciji i očuvanja tradicijske kulture.
Marija LEŠIĆ OMEROVIĆ/glas-slavonije.hr