Od malih su nogu bili nerazdvojni i uvijek dijelili i dobro i zlo. Ali žestoka svađa proteklog četvrtka, kojoj je kumovao alkohol, na tribinama NK Graničar, gdje su braća Vukorepa često boravili, završila je kobno.
Smrt nastupila za četiri minute
Na spomen prije četiri godine nasilno ubijenog prijatelja Miroslava Tunjića, Ivan je potpuno izgubio kontrolu, zgrabio je bocu od pola litre s rakijom, razbio je i snažno zamahnuo prema Zoranu. Ivan je, naime, te večeri u studenome 2010. sa 17-godišnjim Miroslavom bio u Gradištu. Tunjića su Antun Matković i Goran Ević brutalno pretukli i bespomoćnog ga ostavili na cesti, gdje ga je pregazio automobil. Ivan je trčeći pobjegao u Županju. U društvu su ga često zadirkivali da je kukavica, jer nije ostao pomoći ozlijeđenom prijatelju, a na svaki spomen Tunjića burno je reagirao i očito se sve teže nosio s osjećajem krivnje.
A proteklog je četvrtka skroz pukao. Zorana je oblila krv i pao je kao pokošen, a Ivan je otišao desetak metara dalje, sjeo na travu i uhvatio se za glavu i tako dočekao policiju. Hitna pomoć ubrzo je stigla, mladiću je pokušao pomoći i policajac izvan službe koji je trčao na igralištu, ali spasa mu nije bilo. Liječnik s kojim smo razgovarali pojasnio nam je da je riječ o ubodno-reznoj rani. Prerezana mu je glavna arterija, nakon čega je mladić odmah pao u šok, izgubio svijest i nakon tri do četiri minute nastupila je smrt. Tijelo nesretnog Zorana dovezeno je u županjski Dom zdravlja, a ondje je već bio i njegov očajni otac. Policijski službenici na vađenje krvi upravo su doveli i Ivana.
Očajni otac
– Znaš li što si napravio? Znaš što si napravio… – jecao je očajni otac. Ivan nije progovarao, nije mogao pogledati oca, spustio je pogled prema podu. A tek na izlasku iz Doma zdravlja, kada je krenuo prema policijskom vozilu, postao je svjestan što se zapravo dogodilo. Počeo se otimati, vikati i jecati, govoriti da Zoran nije mrtav, da ga on nije ubio. Uzorci krvi, kako doznajemo, poslani su u Centar za vještačenje u Zagreb. Ni jedan od braće Vukorepa od ranije nije poznat policiji po bilo kakvom izgredu ili neprimjerenom ponašanju.
Sve to ovih dana vrlo teško proživljava i obitelj Tunjić. Bliži se tužna obljetnica, četiri godine od tragične smrti njihovog sina Miroslava, kojega su nasilnici iz Gradišta mučki ubili samo zato što im se nije svidjela njegova frizura. Slike ne blijede, još su uvijek žive, danonoćno naviru i kako vrijeme prolazi bol je, kažu, sve teža. Tragedija u obitelji Vukorepa ponovno ih je vratila četiri godine unazad, ponovno proživljavaju dane užasa. Utučena i uplakana Miroslavova majka Božica ipak je smogla snage otići u mrtvačnicu i posvetiti Zorana, jer ona, kaže, najbolje razumije bol majke koja je prerano i na tako brutalan način izgubila sina.
Ivanu Vukorepi istražni zatvor
Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru u subotu je ispitalo Ivana Vukorepu. Potom je sucu istrage Županijskog suda Vukovar upućen prijedlog da se 21-godišnjaku odredi pritvor. Prijedlog je usvojen, određeno mu je mjesec dana istražnog zatvora zbog opasnosti utjecaja na svjedoke.
Marija LEŠIĆ OMEROVIĆ/glas-slavonije.hr
– Tragedija je to velika i ne mogu ni zamisliti kako se roditelji osjećaju. Oni su najveća žrtva u ovoj tragediji. Lako je sada biti pametan, ali mislim da su institucije zakazale jer nisu pomogle Ivanu kojega je smrt prijatelja Miroslava od prije četiri godine, pogodila i mučila. Psiholozi i socijalni radnici su trebali razgovarati i pomoći mladiću jer svi smo mi u Županji, pogotovo mi susjedi, znali što ga muči, a znali smo da ga prijatelji i brat zadirkuju spominjući Miroslava.
On je imao 17 godina tada i prirodno je da je pobjegao, to bi svatko u tim godinama napravio jer se uplašio. Lako je nama sada govoriti da je trebao pomoći prijatelja i zaštititi ga, ali treba imati petlju pa to tada učiniti. Do ovoga sigurno ne bi došlo da su stručnjaci, pedagozi i psiholozi, nekako ukloniti taj osjećaj krivnje za prijateljevu smrt koji ga je opterećivao četiri godine. Šteta mladih ljudi – kaže Županjac, susjed obitelji Vukorepa na pokopu Zorana Vukorepe (24) kojega je u četvrtak predveče nakon svađe i zadirkivanja, razbijenom bocom iz koje su malo prije toga potezali rakiju, ubio brat Ivan (21).
Na županjskom groblju na ispraćaju Zorana okupilo se mnoštvo Županjaca, najviše mladih, a takvih tužnih okupljanja u Županji je bilo i previše. Prije četiri godine su ispratili na vječni počinak Miroslava Tunjića, prije godinu i pol trojicu 20-godišnjaka poginulih u prometnoj nesreći, a prije godinu dvojicu mladića koji su se automobilom zabili u drvo.
Za sve je kriva kriza
– Za sve to je kriva kriza u kojoj smo već godinama. Mladi su bez posla, lutaju gradom, na stadionu se opijaju, prepušteni su ulici i ne treba čuditi što se ovakve tragedije događaju. Da su imali posla, nekakvu zanimaciju, do voga ne bi došlo. Ne pamtim da je ikada u Županji brat ubio brata, a i inače nije kod nas bilo ubojstava kao drugdje – kaže Županjac Iva Oršolić dodajući da je poznavao obojicu mladića “iz viđenja”, ali ga je svejedno šokirala ova tragedija i najviše mu je žao roditelja koji će s tim morati živjeti.
Neslužbeno doznajemo da je Zoran zadobio razbijenim komadom boce ubodno-reznu ranu s desne strane vrata, točnije na prijelazu vrata i prsne baze i pri tom je prerezana aorta. Smrt je nastupila vrlo brzo – nakon što je prerezana aorta, nastupilo je stanje šoka, za manje od minute je izgubio svijest i mrtav je bio u sljedeće tri-četiri minute. Zato nije pomoglo ni što je policajac, koji se rekreirao na stadionu, pokušavao ručnikom i odjećom, zaustaviti krvarenje pa je Zoran bio mrtav kada je došla hitna iako su njegovi prijatelji imali osjećaj kako je davao znakove života dok su ga stavljali u vozilo hitne.