Ženama šlingericama – spomenik u Bošnjacima?

Ženama i njihovoj ulozi u društvu u posljednje se vrijeme pridaje sve više pozornosti i omogućuje vidljivost u javnom prostoru. Godinama su žene bile zapostavljene, pa i spomenički diskriminirane prema rodnoj pripadnosti, ali pomaci su ipak vidljivi. Veliku pozornost privukla je skulptura Posavske žene postavljena u rujnu prošle godine na kružnom toku na ulazu u Orašje, kod City Centra, kamo brojni Slavonci svakodnevno odlaze u prekogranični šoping. Skulptura u prirodnoj veličini prikazuje tradicionalno odjevenu ženu na biciklu. Županija posavska naručila ju je i postavila radi očuvanja tradicionalnih vrijednosti toga kraja, kao priznanje i zahvalu ženi na velikom trudu i doprinosu u očuvanju zavičajne prepoznatljivosti.

A u dogledno vrijeme, ako inicijativa padne na plodno tlo i dobije potporu lokalnih čelnika, spomenik bi mogle dobiti i vrijedne šlingerice iz Bošnjaka. To je selo nadomak Županje već godinama poznato po marljivim ženama koje se bave izradom i prodajom šlinge. O tome svjedoči i dvostih poznate šokačke pjesme: “Bošnjaci se nadaleko znaju po oborci i šlingeraju…”

Vrijedne žene, članice udruge “Bošnjački šlingeraji”, ulažu veliki trud u očuvanje tradicijskih ručnih radova ovoga sela: stolnjaka, salveta, otaraka, zavjesa, miljea, tišlajfera, tabletića… Izrađuju ih u svome kućanstvu, a najveći broj vezilja bavi se izradom bijelog bušenog veza, šlinge i toleda, što se u Bošnjacima izrađuje dugi niz godina. Bošnjačanke izrađuju i zlatovez preko papira i uklapaju u različite tradicijske i moderne odjevne predmete ili suvenire: broševe, narukvice, slike i dijelove narodne nošnje urešene zlatovezom.

Članica udruge Ana Sabo, dugogodišnja vezilja i čuvarica tradicijske kulture, priznaje da za inicijativu o postavljanju spomenika šlingericama prvi put čuje, ali joj se sviđa i podržava je. Smatra da bi trebao biti originalan i prikazivati ženu za šivaćim strojem.

S obzirom na dugu tradiciju i važnost posla kojim se bave, vezilje i vlasnice raznih domaćih radinosti strahovale su od novog Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom. Njime je ukinut status malog obveznika fiskalizacije i propisana je obveza izdavanja računa preko elektroničkih naplatnih uređaja i za osobe koje su porez plaćale paušalno. Od 30-ak domaćih radinosti u županjskoj Posavini samo ih se petina fiskalizirala jer im se bilo teško uskladiti s novim zakonskim odredbama zbog specifičnosti posla kojim se bave. Svoju domaću radinost ljetos je zatvorila i Ana Sabo.

– Mi smo već starije žene i teško je bilo sve uskladiti oko radnog vremena koje mi u tome poslu nemamo. Na jedan sajam idemo ujutro, na drugi poslijepodne, na treći navečer, ovisno o organizatorima i manifestacijama u sklopu kojih izlažemo naše proizvode. Ljudi vam dolaze i kući. Na sajmu se pogađamo s kupcima, robu ponudimo po određenoj cijeni, ali ona nije fiksna i na kraju se zna dogoditi da se u konačnici gotovo i prepolovi. A kada imate fiskalnu blagajnu, toga nema, cijena je takva i nema mrdanja, što nam nikako nije išlo u prilog, ni nama ni kupcima – zaključuje Ana.