– Na području Vukovarsko-srijemske županije nalazi se 68.000 hektara šumske površine, gdje je najzastupljeniji upravo svjetski poznati slavonski hrast. Stoga je cilj Drvnog klastera i Županije da se održivim gospodarenjem i korištenjem ovaj naš vrijedni resurs još više oplemeni u proizvodnom procesu kako bi naši drvoprerađivači proizvodili proizvode visoke dodane vrijednosti. Ključnu ulogu odigrat će projekti brendiranja i zaštite imena slavonskog hrasta, koje Drvni klaster Vukovarsko-srijemske županije priprema u suradnji s Agencijom za razvoj VSŽ HRAST d.o.o., Županijom, Šumarskim fakultetom iz Zagreba i ostalim partnerima – rekao je župan Božo Galić.
Drvni klaster VSŽ-a trenutno okuplja 25 članica s više od 1200 zaposlenih. Projekt se bazira na višestoljetnoj tradiciji i kvalitetnoj sirovini iz spačvanskog bazena, a uključuje promociju drva kao ekološkog i obnovljivog materijala te potencijala VSŽ-a, kao mjesta održivog gospodarstva i zelene ekonomije. Glavni outputi projekta su povećanje konkurentnosti lokalnih prerađivača hrasta, zaštita naziva i žiga na razini RH i EU-a te utvrđivanje mogućnosti za zaštitu naziva, odnosno oznake izvornosti na globalnoj razini.
Predsjednik Drvnog klastera VSŽ-a Mijo Ćošković pozdravlja inicijativu i ističe da brendiranje ima velike prednosti, no ipak je skeptičan.
– Smatram da je brendiranje slavonskog hrasta kao sirovine u redu, ali koliko ćemo ga mi, kao drvoprerađivači iz VSŽ-a, našeg klastera, koji gravitiramo području Spačvanskog bazena moći brendirati kao naš brend, bojim se da nećemo imati puno uspjeha i efekta – ističe Ćošković. Napominje da je kvaliteta slavonske hrastovine poznata još od Marije Terezije, podsjetivši da je i Parlament u Budimpešti sagrađen od spačvanskog hrasta.
– I da u tome i uspijemo, ne znam koliko ćemo moći utjecati na to da i drugi neće moći koristiti naš brend slavonskog hrasta jer je on ponuđen na tržištu i to nije naš proizvod. Naše se tržište otvorilo, došli su nam najveći trgovci drvetom, kupuju naše tvrtke koje su u stečajima, predstečajima i ubijaju nas cijenama jer im mi ne možemo konkurirati. Na licitacijima za sirovinu, posebice slavonskog hrasta, daju i sto posto veće cijene. Nama ovdje drugi određuju koliko ćemo ga moći kupiti i nemamo nikakvu prednost što živimo i radimo ovdje, što smo tu izgradili naše pogone, što zapošljavamo ljude. Moramo se natjecati i nadmetati s tvrtkom iz Torina, Padove, Beča, Klagenfurta – upozorava Ćošković.
Primjerice, njegova tvrtka Šiška u Štitaru za ovu godinu ima ugovor s Hrvatskim šumama, i od potrebnih 27 tisuća kubika osigurano im je sedam tisuća kubika drveta. Sirovinu dovozi iz Gradiške, Požege i Našica, a iz Uprave šuma Vinkovci vozi je elektrana iz Babine Grede. Time se Šiški izravno utječe na troškove transporta jer ranije je prijevoz bio 15 do 20 kilometara, a sada je od 100 do 150 kilometara.
– Nemamo izbora i moramo se boriti. Najveći je problem što se kod nas u pet mjeseci promijene zakoni i čovjek potezom slova zakona dođe u bezizlaznu situaciju – kaže Ćošković.
Osim Hrvatskog drvnog klastera, aktivnosti oko projekta brendiranja slavonskog hrasta provodit će predstavnici Šumarskog fakulteta u Zagrebu, a predviđa se i uključivanje resornih ministarstava, Hrvatskih šuma, HGK-a, HOK-a, FZOEU-a, AIK-a te krovnog nacionalnog klastera drvoprerađivačkog sektora.
Mijo Ćošković, predsjednik Drvnog klastera VSŽ-a, smatra da se s brendiranjem slavonskog hrasta ipak zakasnilo.
– Idemo u projekt izgradnje Centra kompetencije za slavonski hrast i prema mom mišljenju treba brendirati proizvod od slavonskog hrasta, s mladim školovanim ljudima raditi na razvoju tog proizvoda, primjerice vrata, podova, bačvi, namještaja… Sa Šumarskim fakultetom iz Zagreba potpisan je i ugovor o suradnji i intenzivno se radi na pripremi više projekata transfera znanja i tehnologija. Išli smo s idejom da hrast lužnjak iz Spačvanskog bazena bude naš brend, jer slavonski hrast je i onaj s Papuka, iz Bjelovara, Virovitice, ali ovakav slavonski hrast kao što je u Spačvanskom bazenu, toga nema nigdje – pojašnjava Ćošković.
Marija LEŠIĆ OMEROVIĆ/glas-slavonije.hr