Krajem ovoga tjedna u županjskoj Sladorani završava 71. kampanja prerade šećerne repe.
– Zadovoljni smo što je ostvaren rezultat koji smo priželjkivali – oko 470 tisuća tona proizvodnje šećerne repe s natprosječnom digestijom oko 17 posto i s dobrom tehnološkom kvalitetom korijena, što je osiguralo odlično iskorištenje repe.
Specifična godina
Možemo biti zadovoljni što se tiče sirovine i same proizvodnje šećera. Ali, na žalost, ne možemo biti zadovoljni stanjem na tržištu šećera gdje je došlo do drastičnog pada cijene šećera. Da je bilo sreće i da je zadržana cijena koja je bila do prije godinu dana, bili bismo u cijelosti zadovoljni s poslovnom 2017. godinom – kaže Ivo Rešić, član Uprave Vira i Sladorane.
Govoreći o proizvodnji repe, Rešić napominje da je ovo bila izuzetno specifična godina što se tiče raspona proizvodnih rezultata. Prinosi su se kretali od 35 do 40 tona, pa do gotovo 100 tona, ili deset vagona repe po hektaru. Digestije su bile od 13,40 do iznad 20 posto, što nikada nije bilo zabilježeno, a što najbolje govori o tome kolike su mogućnosti proizvodnje i koliki je utjecaj tehnologije i vremenskih prilika. U posljednje dvije do tri godine u Sladorani je značajno podignuta tehnološka razina proizvodnje slatkog korijena. Prije svega zahvaljujući koncentraciji kvalitetnih proizvođača, ali i izboru kvalitetnih repromaterijala i sjemena s odličnom genetskom osnovom i potencijalom. Napravljen je i velik iskorak s fungicidima i zaštitom protiv cerkospore te pomak s gnojidbom, čime su smanjeni troškovi proizvodnje, a povećana kvaliteta šećerne repe. U tehnološkom smislu stvoreni su svi preduvjeti za postizanje vrhunskih proizvodnih rezultata i ako bi se poklopile i dobre vremenske prilike domaći bi proizvođači sasvim sigurno konkurirali najboljim europskim proizvođačima slatkog korijena.
Biti strpljiv
Sladorana je iskoristila svoju dobru poziciju što se tiče istočnog tržišta, Bugarske i Grčke, a nakon ukidanja kvota i BiH, Makedonije, Kosova i s kupcima u bliskom okruženju napravila ugovore o prodaji šećera iz ovogodišnje proizvodnje. Ali zbog niske cijene šećera otvaranje novih tržišta za sada ne donosi puni učinak.
– Treba biti strpljiv, čekati da se riješe svi viškovi šećera koji postoje u Europi. Najveći proizvođači repe Njemačka i Francuska, povećali su proizvodne površine za 20 posto i na njima je ove godine bila rekordna proizvodnja. A u 2017. prenesene su i zalihe iz prošle godine. Konkurencija je strahovita i predviđanja su da će u europskim razmjerima doći do određenog smanjivanja površina kako bi se na neki način nivelirala ta potreba za proizvodnjom šećera. Kod nas neće doći do odstupanja i samo trebamo biti strpljivi i čekati da se tržište stabilizira – ustvrdio je Rešić.
I dok se kampanja privodi kraju, u tijeku je ugovaranje proizvodnje šećerne repe za sljedeću godinu, narudžba repromaterijala i održavanje stručnih skupova. Opći uvjeti proizvodnje gotovo su nepromijenjeni u odnosu prema 2017., osim što je cijena za standardnu digestiju 16 smanjena s 270 na 250 kuna za tonu repe. To je, prema Rešićevim riječima, još uvijek znatno viša cijena nego u zemljama članicama EU-a. I dok europski proizvođači sami plaćaju utovar, pročišćavanje i kontrolu kvalitete repe, sve te troškove i usluge svojim proizvođačima plaća Sladorana. A uz osnovne tu je i dodatni poticaj proizvođačima za šećernu repu. I računica govori da uz prinose od 60 tona po hektaru, koji su sada već optimum u proizvodnji, i digestiju koja prelazi 16 posto, ponuđena otkupna cijena proizvođačima repe jamči jako dobru zaradu.
Očekuje se da će za 2018. godinu Sladorana i Viro ukupno ugovoriti proizvodnju repe na oko 15.000 hektara, što je u ovom trenutku, smatra Rešić, objektivna površina na koju mogu računati. Pohvalio je odličnu suradnju i partnerski odnos s proizvođačima repe koji se gradio godinama i sada funkcioniraju kao jedna velika obitelj.
Oslonjeni su jedni na druge
“Svjesni smo da bez proizvođača nema proizvodnje šećerne repe, a isto tako i naši proizvođači znaju da proizvodnje slatkog korijena nema bez šećerane. Oslonjeni smo jedni na druge, i to je taj međusobni odnos poštivanja i povjerenja koji je vrlo bitan. Zahvaljujem im na razumijevanju i shvaćanju da ovu proizvodnju i ovu industriju držimo zajedno i samo skupa možemo opstati i biti još bolji”, zaključuje Rešić.
Marija LEŠIĆ OMEROVIĆ
Izvor.glas-slavonije.hr
