Obrtnici se uglavnom žale na teške uvjete poslovanja ,a mnogi su se našli u situaciji da više ne mogu poslovati te su se odlučili na zatvaranje obrta, objavio je radiozupanja.hr.
I u Županji je puno praznih poslovnih prostora, stoga nas posebno raduje kada se netko odvaži otvoriti obrt. Pred kraj prošle godine tako nas je vijest o otvaranju trgovine za prodaju domaćih kolača “Cukarin” na Tržnici u Županji obradovala , no unatoč dobrom početku, ljubaznoj i uslužnoj prodavačici, kvalitetnim i ukusnim kolačima… vlasnik se nakon samo dva mjeseca rada odlučio na zatvaranje. Ključ u bravu je stavio , ne zbog nedostatka kupaca, nego naprotiv kako je i istaknuto na natpisu koji stoji na vratima, zbog velikog opsega posla i nemogućnosti da svima izađe u susret. Problem je što je iz dana u dan potražnja za kolačima i tortama bila sve veća , a djelatnike/ce u slastičarskoj struci nisu uspjeli pronaći , jer ih na tržištu rada nema slobodnih.
“Puno smo uložili u trgovinu i proizvodnju, tražio sam radnike koji bi kvalitetno obavljali posao, pitao sam na sve strane, ali bez uspjeha. Potražnja bila iznad očekivanja. Mogli smo uposliti deset djelatnika, a nisam mogao naći više od njih tri. Nažalost, na kraju smo procijenili da je bolje i zatvoriti vrata nego razočarali naše kupce. Pokušavao sam ovo riješiti puna dva mjeseca , ali bez uspjeha , kaže Matej Franjić, vlasnik obrta za proizvodnju i prodaju domaćih kolača “Cukarin” i i zahvaljuje svima koji su kod njih kupovali kolače.
Obzirom na iseljavanje i egzodus stanovnika iz cijele Slavonije, koji odlaze iz zemlje za bolje plaćenim poslovima, ali i dugogodišnju lošu politiku kod planiranja kadrova i neusklađene potrebe na tržištu rada bojimo se kako će ovakvih primjera biti sve više.
Autor: B. G. Dabić
Izvor radiozupanja.hr
One Comment
Željko Džoić
Željko Džoić-Roka-Nije dobro i ne sluti na dobro kada se na ovaj način radnici i poslodavci počmu međusobno prepucavati i optuživati.To je upravo ono što imponira političkim oligarhima od lokalnih do najviših razina,to i jeste njihov osnovni cilj jer samo tako sa sebe mogu odvratiti pozornost javnosti u nastojanju da izbjegnu odgovornost za sva zla koja se se trnutno događaju i jednima i drugima,i radnicima i poslodavcima.
Kada govorim o ” jednima i drugima ” o ” radnicima i poslodavcima ” nikako mi nije namjera svrstati sve radnike u isti koš kao niti poistovjetiti sve poslodavce.Svi mi znamo da je LIJEPA NAŠA pretvorbom iznjedrila dvije vrste poslodavaca,one savjesne i ogovorne sa poznatim porijeklom kapitala i one koji su to postali inkriminiranom privatizacijom.Svojim aktualnim politikama od 90-ih do danas iznjedrila je LIJEPA NAŠA i dvije vrste radnika,jedna vrsta su uhljebi a druga su oni vrijedni pošteni čiji je rad i više nego podplaćen.Dakle,dok se pošteni ljute oni drugi mute.Međusobne optužbe ne vode nikamo,imenom i prezimenom pronađimo uzroke nedaća,dokle god to svi zajedno ne učinimo,nema nam boljitka.