Donosimo kratku priču i pismo koje govore suprotno.
– Jedna hrvatska doseljenica je mislila kako za samo dva mjeseca rada u ugostiteljstvu može opremiti vjenčanje svog djeteta. U Mainz je došla iz Trogira, zaposlila se u kuhinji u jednom hrvatskom restoranu. Očekivala je kako će za dva mjeseca zaraditi dovoljno novaca i rješiti problem. Ako se uzme u obzir da je od zarade morala platiti stanarinu, a uz to je išla i plaćala tečaj brzog učenja njemačkog jezika, shvaćate da joj nije moglo ništa ostati. Došla je s besmislenim očekivanjima. Ali se prije toga u Hrvatskoj naslušala tolikih glupih priča i pretjerivanja o lagodnom životu i dobroj plaći u Njemačkoj. A svi znamo da nije tako, ispričala nam je taj slučaj poznanica žene koja je svoje razočaranje doživjela u Mainzu. ( Podaci osobe poznati redakciji)
Baš kao i na adrese brojnih katoličkih misija, sportskih klubova i ostalih zajednica, i na adresu naše redakcije dođe svakodnevno podosta upita Hrvata iz domovine koji žele spas od financijskih problema potražiti u tuđini.
Izdvajamo još jedno pismo Fenixova čitatelja koje je stiglo na našu adresu a koje prenosimo u cijelosti:
– Na jednom iseljeničkom portalu u Njemačkoj sam pročitao kako je u Njemačkoj sasvim lako doći do posla. I to ne bilo kakvog posla, već onog koji se dobro plaća. Navodno je satnica 31,80 bruto, za koju se za nekoliko mjeseci rada može se kupiti odličan auto, uštedjeti i živjeti pristojno. Možda to netko i može, ali ne može svatko tko odlazi iz Hrvatske ili makar oni koji idu biti fizička radna snaga.
Po struci sam konobar, pa sam preko prijatelja pronašao posao u jednom restoranu u Münchenu. Od doma sam krenuo s velikim očekivanjima. Istina, nisam slušao priče, čitao sam po Internetu kako uspijevaju Hrvati koji odlaze iz domovine. Nisam mislio uspjeti za mjesec-dva dana. Mislio sam kako ću imati posao i pristojno živjeti, nešto zaraditi i možda za godinu, dvije se vratiti kući.
Već na prvom poslovnom razgovoru sam vidio da neće biti baš tako. Plaća nije bila basnoslovna. Bila je, rekao bih, čak i za hrvatske prilike pristojna, a za njemačke, mala. Kao konobar sam mogao zaraditi oko 950 eura neto, a ako iz te cifre izdvojim plaćanje stanarine i ostale životne troškove koji su minimalni, svakome tko živi u Njemačkoj jasno je da ćeš uštedjeti tek toliko da odeš kući u Hrvatsku na par dana, a možeš biti sretan ako ostane tek za povratnu kartu. Mogao bih reći da konobar toliko zaradi i u Hrvatskoj u sezoni ako ima tu sreću da pronađe posao negdje na obali.
I nisam zapravo šokiran, već zapanjen pojedinim ljudima iz iseljeništva koji preko medija šire laži velikim plaćama i lakim zaradama. Složio bih se jedino da je u Njemačkoj lakše doći do posla nego u Hrvatskoj, ali ako se izračunaju troškovi u Njemačkoj, zapravo plaća je prosječna za život u Njemačkoj. Ne znam zašto se toliko laže o životu u Njemačkoj. Uživa li netko u tom laganju ili ti mediji samo žele da ih se čita?, završava svoje pismo naš čitatelj kojeg je naljutila objava na jednom drugom portali.
Potaknuti njegovim pismom malo smo o iznosima dnevnica u Njemačkoj istražili i uvidjeli da one variraju pokrajine (ispravnije savezne države) do pokrajine, a u prosjeku se kreću od 7,63 pa do 15,61 euro po satu. Možda se to čini još uvijek više nego u Hrvatskoj, ali ne smiju se zaboraviti troškovi života u Njemačkoj koji su kudikamo veći nego u domovini.
U prilogu vam donosimo link i listu iznosa plaća po satnicama, kako bi se sami uvjerili u istinitost priča o lakim zaradama u Njemačkoj.
Marijana Dokoza/http://fenix-magazin.com