ZANIMLJIVOST IZ SVAKODNEVNOG ŽIVOTA ŽUPANJACA U 18. STOLJEĆU

• All

Kraj sedamnaestog stoljeća obilježio je oslobađanje Slavonije od Turaka koji su ova područja zauzeli još u šesnaestom stoljeću. Tako se i Županja našla pod novom austro-ugarskom vlašću koja na ovom području organizira Vojnu krajinu direktno pod upravom Beča. Krajišnici su živjeli po vrlo strogim pravilima koje je propisivala vojna vlast s temeljnim zadatkom čuvanja granice od Turaka koji su se još zadržali u Bosni i Hercegovini. Također, nastojalo se što više iskorijeniti običaje koje je narod zadržao našavši se pod turskom vlašću. Jedan od povijesnih izvora koji donosi najviše podataka o tome jesu kanonske vizitacije. Kanonske su vizitacije bile posjeti biskupa ili njihovih izaslanika po seoskim župama. Biskup bi sam obilazio ili slao svog izaslanika u one župe koje su pripadale njegovoj biskupiji kako bi stekao uvid u stvarno stanje u župama, te je, također, davao i upute kako ukloniti nedostatke i poboljšati vjerski život vjernika. Pri uklanjanju nedostataka prvenstveno se mislilo na uklanjanje različitih oblika praznovjerja, ili kako su oni to u vizitacijama nazivali – „javnih zločina“, u čemu im je pomagala vojnokrajiška vlast.

Tijekom vizitacije Županje 1792. godine zabilježen je i jedan „javni zločin“ među Županjcima, konkretnije u „javni zločin“ bio je upleten tadašnji župnik Antun Žunić koji se na čelu županjske župe, okupljene oko crkve sv. Ivana Krstitelja, nalazio oko dvadeset godina. Naime, o čemu se radi: župnik Antun Žunić već je u nekoliko navrata bio prijavljen kako dijeli ljudima neke amulete (amajlije) za razne bolesti, što je crkva strogo zabranjivala. Stoga je, 9. kolovoza 1792. godine, nakon odslušane mise župnik pozvan pred vizitatore. Naglasio bih da su vizitatori (posjetioci) najčešće bili biskup ili njegov izaslanik, njegova pratnja i predstavnik vojnokrajiške vlasti. Utvrđeno je da župnik amulete nije dijelio samo po svojoj župi nego i drugim udaljenijim župama, zbog čega su mu zbog toga i dolazili. Neke su amulete predane vizitatorima, potpisane župnikovom rukom. U amlete su bile umotane trave i razne druge blagoslovine, a jednu su takvu i otvorili vizitatori pred njim. S obzirom da mu je već dvaput naređeno i zabranjeno da se bavi dijeljenjem amuleta, prvi put preko ceranskog župnika, drugi put preko vicearhiđakona, a on s tim nije prestao, nego još više nastavio, rečeno mu je da mu se strogo zabranjuje daljnje bavljenje dijeljenjem amuleta pod kaznom suspenzije. Ubuduće ne smije nikome davati takve amulete, što je obećao da će se držati u svakoj poniznosti. Kako bi spriječili novi „javni zločin“ i upletenost župnika u njega, ozbiljno su savjetovali župniku da iz svoje kuće otpusti dvoje siromaha, brata i sestru. Naime, on je kako bi im pomogao, primio ih u svoju kuću, ali sestra je sad već dosta odrasla, stoga mu savjetuju da ih otpusti, kako ne bi imao prema njoj neku prisnost ili posebnost, čime bi samo zlobnicima dao materijala za ogovaranje.

Ovo je samo jedna od zanimljivih priča koje se pojavljuju u županjskoj prošlosti. Kanonske su vizitacije inače izvorna građa za proučavanje lokalne povijesti ne samo Županje nego i okolnih mjesta, u kojoj su zabilježeni podaci koji se odnose na arhitekturu, školstvo, svakidašnji život, gospodarstvo itd.

IZVOR:

Kanonske vizitacije, Knjiga VII., Županjski i vrbanjski dekanat 1782.-1833., ur. i prev. Stjepan Sršan, Državni arhiv u Osijeku – Đakovačko-osječka nadbiskupija, Osijek 2009.

Autor: Perica Vujić, mag. povijesti i mag. edu. hrvatskog jezika i književnosti