Zanimanje policajac sve manje privlačno, najviše je zainteresiranih iz Slavonije

U vremenu kada je redovita i sigurna plaća privilegij, državna služba uvijek je bila privlačna pa je želja mnogih mladih nakon završene srednje škole bila “upasti” na policijsku akademiju. Prema informacijama iz Službe za odnose s javnošću MUP-a, na nedavno objavljeni natječaj za upis polaznika/polaznica u Program srednjoškolskog obrazovanja odraslih za zanimanje policajac/policajka, u 2016./2017. godini prijavilo se ukupno 2673 osobe.

Za jedno mjesto konkurira osam kandidata, no u usporedbi s 2013. godinom, kada je bila prava pomama i kada je na natječaj stiglo 7807 zamolbi, a na jedno mjesto konkurirale su čak 24 osobe, primjetan je osjetan pad broja zainteresiranih. Već godinu kasnije broj prijava je prepolovljen. U 2014. godini za 325 policijskih službenika iz cijele Hrvatske pristigle su 3503 molbe, dok se lani na natječaj javilo 2489 osoba.

Prema neslužbenim informacijama koje nam u MUP-u nisu željeli niti potvrditi niti demantirati, i ove je godine najviše prijava stiglo upravo iz Slavonije, a najmanji interes za zanimanje policajac navodno je u Istri i na dubrovačkom području, što je, prema mišljenju mnogih, i pokazatelj socijalne slike u Hrvatskoj. Iz Službe za odnose s javnošću MUP-a dobili smo podatak da desetina ukupnoga broja prijava, točnije njih 267, dolazi s područja Vukovarsko-srijemske županije.

Mladi ljudi iz najistočnije županije, koja je na samom dnu ljestvice razvijenosti u RH, svjesni su toga da im zapošljavanje u državnoj službi jamči sigurnost pa u programu srednjoškolskog obrazovanja za zanimanje policajac vide šansu za vlastitu egzistenciju. Polaznici prolaze godinu dana nastave na akademiji, uključujući i praktični dio u policijskim upravama i postajama prema mjestu stanovanja. No upisati se na policijsku akademiju ravno je dobitku na lutriji.

– Prije dvije godine konkurirao sam na natječaj, godinu dana sam se fizički i psihički spremao, ali nisam prošao, kao ni moj bratić koji je lani odradio sve do kraja, prošao razredbeno-selekcijski postupak, ali mjesto nije dobio. Provjere su bile vrlo rigorozne, počevši od detaljnog liječničkog pregleda. Ako kojim slučajem imate piercing, ili tetovažu, u policiji nemate što tražiti. A ako prođete liječnički, tek onda slijedi mukotrpno i rigorozno testiranje tjelesnih sposobnosti – ispričao nam je Ivan.

Kaže da je sada jako sretan što nije prošao, jer ga je životni put odveo preko granice – u Muenchen, gdje je počeo novi život.

– Kažu, svako zlo za neko dobro, što se i pokazalo u mom slučaju. Otišao sam u Njemačku, snašao se, super zarađujem, i stvarno sam prezadovoljan. A što bih da sam postao policajac? Plaća pozornika, koliko čujem, nije veća od 4000 kuna, a s dodacima za smjenski rad i vikendima, nekoliko stotina kuna veća. A pitanje je da li bih uopće i radio, jer znam dečke koji su završili akademiju, a još uvijek nisu raspoređeni. I nikada ne znaš gdje će te poslati, u kakvo zabačeno selo u Istri, ili u neku drugu ne baš privlačnu sredinu koju svi obilaze, a dužan si tamo otići – kaže Ivan.

Zbog svega toga i činjenice da je Njemačka širom otvorila vrata hrvatskim radnicima, ne čudi ga smanjen interes za policijsku školu.

– Mislim da su veze i poznanstva bili osnovni kriteriji prilikom upisa, i da upravo na tom primjeru nepotizam najbolje dolazi do izražaja. U cijeloj priči transparentan je jedino popis kandidata koji su odabrani, ali ne i rezultati selekcijskog postupka, što bi bilo pošteno – zaključuje Ivan.