S hipodroma Ritić u Babinoj Gredi i jučer je, kao i svakog 10. u mjesecu kada se održava tradicionalni stočni sajam, već od ranog jutra odjekivalo glasanje prasadi koju su nakupci stavljali u prikolice kamiona. Prodavači koji su u Babinu Gredu stigli iz okolnih sela, iako su se kući uglavnom vratili praznih prikolica, nisu krili nezadovoljstvo obavljenim poslom. Tvrde da situacija u svinjogojstvu nikada nije bila teža i da su prisiljeni svinje prodavati po mizernim cijenama jer alternative nemaju. Nakupaca iz Splita, koji se već godinama redovito pojavljuju u Babinoj Gredi, jučer nije bilo, a najveći broj prasaca završio je kod otkupljivača iz Markušice koji ih je plaćao 11 kuna za kilogram žive vage. Neki su komentirali da je apsurdno da su prasci jeftiniji od tovljenika.
Kontinuitet pa rezultat
I Ilija Živić iz Sikirevaca smatra da je to daleko ispod cijene. Srećom, kaže, pa se bavi povrtlarstvom jer da živi isključivo od uzgoja svinja, egzistencija njegove obitelji već bi odavno bila upitna. Kao najveći problem propasti svinjogojstva u Hrvatskoj smatra preveliki uvoz i nered na tržištu te oscijalcije cijena koje su uništile kontinuitet proizvodnje.
– Kada je cijena niska, ljudi se rješavaju svinja, a čim se poveća, onda bi se opet time bavili, ali to nije nikakvo rješenje jer bez kontinuiteta nema ni rezultata – kaže Živić.
Od 10 prasaca Ante Špar iz Komletinca jučer je prodao samo jednog.
– Situacija je užasna. Imao sam 30 krmača i tovio 200 komada u turnusu. Sada imam šest krmača, a tovilište je prazno. To je posljedica nekontroliranog uvoza svega i svačega. Najžalosnije je to što pokraj domaćih proizvoda koje imamo i za koje znamo što jedemo uvozimo i smeće. Mi se jednostavno ne možemo boriti s vjetrenjačama niti konkurirati svojom robom i svojim cijenama – kaže Špar. Smatra da bi realna cijena prasaca trebala biti 18 kuna, a tovljenika 12,13 kuna.
Upitne svinjokolje
– Sezona svinjokolja je na pragu i veliko je pitanje hoćemo li uopće imati kome prodati svinje jer ljudi nemaju novca. Odlaze u trgovačke lance, kupuju si komadiće mesa, koliko si mogu priuštiti, a to je u Slavoniji, koja je bila najbogatija regija i koja bi mogla prehranjivati cijelu Hrvatsku, doista poražavajuće – kaže.
– Dva puta sam ranjavan, bio sam i u logoru u Srbiji, izgubio sam zdravlje, ali sam ipak odlučio biti koristan i sebi i obitelji i društvu. U vojnoj mirovini sam, živim na selu i nisam želio sjediti i ići po birtijama. Od završetka Domovinskog rata bavim se svinjogojstvom i žao mi je što ću na kraju ipak morati dići ruke od svega jer jednostavno ne ide. Jako mi je žao i teško kada vidim kako se danas u Hrvatskoj živi, za takvu Hrvatsku nismo se borili – razočaran je Špar.
Mato Šebalj i Stevo Rajković iz Rokovaca ističu da babogredski vašar, s tradicijom dugom više od 130 godina, polako gubi svoj kultni status.
– S vremena na vrijeme dođemo na vašar, malo obiđemo, vidimo što se nudi i po kojim cijenama, počastimo se janjetinom i kući. A koliko vidimo, situacija je što dalje sve lošija. Sve je manje prodavača, sve manje stoke jer cijene su stvarno niske i ljudi odustaju od toga posla. I ono malo stoke što bude riješi se u roku sat vremena i gotovo. Danas je, osim prasaca, na vašaru bilo samo jedno tele. Prasci idu po 11, 12 kuna, a njihova realna cijena trebala bi biti 15, 16 kuna – smatraju Rokovčani.
Ne da u bescjenje
Antun iz Štitara, pak, ne želi prodati prasce i uvjeren je da će cijena svinja rasti.
– Ne pada mi na pamet sada prodavati prasce, a kukuruz davati u bescjenje, po 60 lipa. Odlučio sam se za produženi tov jer nepisano je pravilo da kada se svinje jeftino hrane, njihova cijena raste, a kada ih hranimo skupo, prodajemo ih jeftino. Kukuruz je sada jeftin i zato čovjek treba biti mudar i odigrati pametno – zaključuje Antun.
M.Lešić Omerović/glas-slavonije.hr
