Zavjet vjernosti, prije 70 godina dan pred župnikom Markom Kolarevićem, obnovili su jučer navečer pod misnim slavljem, okruženi svojim najbližima. Marija, djevojački Jančić, ove godine puni 87 godina, a Mato 91 godinu života.
– Imala sam 13 godina i vidjela nepoznatog mladića. Mato je došao kući s izučenog mesarskog zanata iz Kule, iz Banata. Rekla sam mami da mi se sviđa. On je bio unuk naših poznanika. Zabavljali smo se. Tako je počela naša ljubav, ali je počeo i II. svjetski rat. Udala sam se u 17. godini – kaže gospođa Marija. – Bilo je i u Bačkoj lipih cura, pa u Novom Sadu, gdje sam počeo raditi. U Vrbanji sam, u svom selu, našao moju lipu Mariju. Svatovi su bili zbog rata srednje veličine, ali bili su i svirači – prisjeća se Mato.
Poslije dva mjeseca braka dolazi mobilizacija i Mato odlazi u vojsku, u domobrane. Mlada supruga ostaje uplakana. Rodila se kći Katica, koja poslije dva mjeseca umire. Mato je u vojsci proveo tri godine – znao je i pobjeći jer su Vinkovci blizu, a kući se vratio krajem 1947. Sin Đuro rođen je 1948., a zatim kći Zdenka 1954. Marija i Mato uspijevaju stvoriti uzorno domaćinstvo svojim rukama, kako vole naglasiti. Dugovječni bračni par ima unuka i unučicu te tri praunuka, koji su česti gosti u Vrbanji.
– Naš dugi brak utkan je u nas i naš život. To treba doživjeti bez recepta i pametovanja. To nam je Bog dao. Lagala bih kada bih rekla da se nismo poričkali. Bilo je lipih dana, ali i grubih. Ono što je bilo loše, to je o’šlo u zaborav – kaže Marija. – U gostionu ne idem, a nas dvoje smo radili zemlju. Poštivali smo našu sirotinju, šparali i nakupilo se toga – kaže Mate i dodaje da jedva čeka da uđe u svoju bašču, koju drži “ka Getsemanski vrt”, čisto i ima svega. A što mu još treba, taj 91-godišnjak ode nabaviti biciklom. Osim na bicikl, Mato još sjedne i za traktor.
Glas Slavonije/ Stjepan BOGUTOVAC