Prošlog vikenda, 15. i 16. srpnja, u prostorijama MKC-a u Županji održana je klupska verzija Sick As We Are festivala. Već osam godina za redom, dečki i cure marljivo i s velikim entuzijazmom organiziraju festival na radost mnogih obožavatelja ovakve vrste zabave. Naime, riječ je o hard core punk glazbi i vjerujem da mnogim čitateljima takva vrsta glazbe nije uopće poznata, a onima kojima jeste vjerojatno nije niti milozvučna ni draga, ali ovoj ekipi jeste. Zato i organiziraju ta ljetna druženja.
Zato i pišem o njima. Nek ostane zabilježeno koliko truda, volje i energije imaju ti mladi momci i djevojke. Uz minimalna sredstva i bezbrojne birokratske vjetrenjače s kojima se moraju boriti, oni održavaju vatru ovog malog, ali rado posjećenog festivala na životu. U krugovima ljubitelja hc scene glasi za jedan od boljih, a utemeljen je na volonterskom radu i želji da se ljudi koji vole ovakvu, žestoku i brzu, muziku jednom godišnje nađu pod županjskim nebom. Na koncertu na otvorenom, uz kampiranje i druženje do jutarnjih sati. Ljudi dolaze sa svih strana kako bi se okupili sa starim prijateljima i znancima, odsvirali koju stvar sa svojim bendom, te proveli veseo vikend. Na kraju svi odu doma, s brdom pozitivnih dojmova, noseći novu SAWA majicu i želju da se iduće godine opet održi festival.
Ove godine festival je imao novo ruho. Prve tri godine održavao se na Hipodromu u Županji, zatim se preselio na gradsko kupalište Poloji, a ovaj put nije bio na zelenoj livadi, već u friško obnovljenim i oslikanim prostorijama kluba. Uz projekcije, izložbu fotografija, ostale popratne sadržaje i uz kišu što je bez prestanka pljuštala. Ali pljuštali su i bendovi na bini. Gosti koji dolaze svirati na ovaj festival stižu iz raznih krajeva. Tokom godina skupila se prilično šarolika zemljopisna slika gostiju koji su nastupali na festivalu. Italija, Beograd, Belgija, Francuska, Švedska, Požega, Zagreb, Južna Amerika, BiH…samo su neki od njih.
Ali nekoliko važnih stvari nisu bile drugačije. Upad je bio besplatan, uz mogućnost donacije. Gostoprimstvo domaćina je i ove godine bilo golemo. Ozračje tolerancije je bilo jednako glasno kao i glazba, a ljudi, svih boja i oblika, su se okupili i dobro zabavili.
Meni osobno, uvijek je drago vidjeti ljude složne i okupljene oko istog pozitivnog cilja, a cijela ta SAWA ekipa pravi je dokaz da ima nade za punk nomade.
18.srpnja 2016.godine
Viktorija Majačić
