S povlačenjem vode iz poplavljenih područja županjske Posavine povukla se i država. Kao i toliko puta do sada ponavlja se već viđeni scenarij: država je nakon početne euforije i silnih obećanja prepustila sav posao lokalnoj samoupravi koja nema ni sredstava ni ljudi ni tehnike kako bi sanirala ogromnu štetu. Ljudi su ponovno prepušteni sami sebi, a tek sada treba “zasukati rukave”.
Osim samih mještana, jedni od onih koje su očito svi zaboravili su i tamošnji vatrogasci. Nakon što je prije mjesec dana došlo do katastrofe oni su među prvima krenuli u obranu nasipa, kuća, ljudi i stoke. Vatrogasna zajednica općine Drenovci ima pet Dobrovoljnih vatrogasnih društava (Drenovci, Đurići, Posavski Podgajci, Račinovci, Rajevo Selo) s oko 300-tinjak vatrogasaca. Oni su se prvih desetak dana stavili na raspolaganje i doslovce danonoćno, 24 sata dnevno, radili na spašavanju ljudi i stoke. Nakon povlačenja vode upravo su oni angažirani na čišćenju kuća, pranju objekata i infrastrukture.
Zapravo, od kada se Državna uprava za zaštitu i spašavanje povukla s tih područja sve je palo na njih. – Ne znamo od kuda bi krenuli, koliko je posla. U svakoj kući je prava drama, ljudi su očajni i ovo što se sada događa nije uopće dječja igra. Tko nije bio, vidio i proživio ovo što se događa, teško može shvatiti, kazuje nam predsjednik Ivica Abramović. Nažalost, pripadnici dobrovoljnih vatrogasnih postrojbi koji su napravili veliki dio posla i kojima su ostali još mjeseci i mjeseci posla, jednostavno više ne mogu ovako dalje. Naime, radi se o ljudima koji nemaju drugih primanja, većini njih poplava je odnijela sve i ono što su imali i buduću egzistenciju, a od njih se i dalje očekuje da rade besplatno.
– Ljudi jednostavno nemaju od čega živjeti. Svi vatrogasci iz drugih krajeva koji su došli pomoći dobili su dnevnice, smještaj i hranu, a mi nemamo pravo na dnevnice jer smo lokalna postrojba. Razgovarali smo sa zapovjednikom vatrogasne zajednice RH i on nam je rekao kako po zakonu nemamo pravo na nikakvu naknadu, govori Abramović i podsjeća kako se ovdje ne radi o redovnom stanju ili nekoj intervenciji koja traje nekoliko sati, nego o poslu koji tamošnji vatrogasci rade već mjesec dana i trebat će još najmanje pola godine.
– Nažalost, ljudi su na rubu egzistencije, i polako odlaze jer nemaju od čega živjeti, a svi imaju obitelj, djecu na školovanju i bezbroj drugih potreba. Neki zapovjednici su proteklih mjesec dana imali po 1000 kuna troška na mobitelu i još toliko za vlastito gorivo, ali kako je riječ o poslu koji će trajati još tko zna koliko, bilo bi pošteno kada bi država pronašla načina da egzistencijalno pomogne našim ljudima, poručuje Abramović. Ako bi vatrogasci otišli, a ništa ih u tome ne spriječava osim njihove solidarnosti i ljudskosti, na tom bi području doslovce zavladao kaos.
– Nažalost i humanost ima svoje granice, jer mi smo bezizlaznoj situaciji, na rubu egzistencije, pa ako nam već neće država pomoći apeliramo na naše kolege vatrogasce iz drugih dijelova Hrvatske da nam pomognu. Ako u Hrvatskoj ima otprilike 1.800 vatrogasnih društava, kada bi oni skupili samo po 100 kuna to bi već bilo dovoljno za naše dnevnice, poručio je na kraju Abramović.
DNEVNO.HR