Iz tih razloga za napomenuti je da iza skidanja strnih usjeva na oranicama nikako ne bi trebalo zanemariti režim obrade tla.
Jedna od neizostavnih i glavnih mjera u tehnologiji ratarenja u ljetnom periodu u pravilu bi trebalo biti plitko oranje (prašenje) strništa. No, prije samog prašenja strništa, postavlja se u današnjim uvjetima pitanje što i gdje sa slamom. Dva su glavna načina manipulacije sa slamom nakon žetve:
- zaoravanje na njivi
- odvoženje s njive na daljnje korištenje, najčešće kao prostirke u stočarstvu.
Nažalost, prisutan je i treći način, iako je u razdoblju sazrijevanja i žetve strnih žitarica i uljane repice zabranjen, a to je nepopularno i učestalo paljenje strništa i slame. To je najštetniji i najrizičniji mogući način koji svakako treba prekrižiti i zaboraviti.
Zaoravanjem svih biljnih ostataka pogotovo u današnje vrijeme kad je stajski gnoj u gnojidbi tla zastupljen u jadnom i vrlo niskom, gotovo zanemarivom postotku, na neki način oplemenjujemo naše obradivo tlo u strukturnom i organskom smislu. Ovdje se može lagano prepoznati ekonomski faktor vidljiv na uštedi u gnojidbama sljedeće kulture. Sve se ovo može dokazati analizama tla. U suprotnom, ovi se efekti gube i zato paljenje strništa ne smije biti mjera gospodarenja poljoprivrednim zemljištem.
Spaljivanje žetvenih ostataka dopušteno je iznimno samo u cilju sprječavanja širenja ili suzbijanja biljnih štetočina o čemu postoji službena naređena mjera(upravna mjera) nadležne Poljoprivredne inspekcije, sukladno članku 63. stavak 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu i prethodna obavijest ovlašteniku lova najmanje 48 sati prije početka paljenja, radi poduzimanja preventivnih mjera za zaštitu divljači i okoliša sukladno članku 56. stavak 2. Zakona o lovstvu, uz poduzimanje mjera zaštite od požara na temelju odredbi članka 1. do 10. Odluke o uvjetima i načinu spaljivanja suhe trave, korova, raslinja i biljnih ostataka Vukovarsko-srijemske županije.
Razlozi koje smo već naveli vezano za štetnost uništavanja biljnih ostataka nakon žetve strnih žitarica i uljane repice, mogu se potkrijepiti i činjenicama iz okvira tloznanstva, pa tako možemo napomenuti da su flora i fauna u tlu obradivog poljoprivrednog zemljišta osjetljivi na djelovanje požara, visokih temperatura i toplinske energije u dubinu tla.
Po jednom hektaru zemljišta srednje kvalitete u dubini od pet do dvadeset centimetara prema istraživanjima tla, nalazi se oko 140 kg algi i oko 10.000 kg raznih gljivica i bakterija. Također po jednom hektaru zemljišta iste kvalitete i navedenoj dubini sloja zemljišta nalazimo oko 4.200 kg glista i drugih beskičmenjaka. Kada se uzmu svi navedeni parametri flore i faune, računajući i razgradnju bio mase, ukupna količina živih organizama bitnih za održavanje i opstanak prirodne plodnosti poljoprivrednog zemljišta iznosi oko 25.000 kg po hektaru.
Navedeni živi organizmi flore i faune u tlu poljoprivrednog zemljišta ostaju na životu pri normalnim temperaturama vezano za godišnja doba. Većina na temperaturama od 10-20°C, ili iznimno 20-35°C, a manji broj organizama ostaje na životu pri temperaturama od 50-60°C, a samo rijetki do 80°C.
Vezano za vegetaciju i djelovanje temperatura požara na nisko raslinje, ratarske kulture i trajne nasade, naglašavamo da temperature izgaranja mase strništa i slame iznose 200-400°C, a predaja topline pri dnevnim temperaturama u zraku po otkosima slame u dubinu obradivog tla, dosegnut će zasigurno do kritičnih 35- 50°C za floru i faunu u tlu kao i kritičnih 60°C za raslinje, lišće i stabljike ratarskih kultura, te grančice trajnih nasada, voćnjaka i vinograda.
Kontrolu ispunjavanja propisanih dobrih poljoprivrednih i okolišnih uvjeta provodi Agencija za plaćanja u poljoprivredi, a obveznici ispunjavanja uvjeta dužni su provoditi upravljanje žetvenim ostacima na poljoprivrednim površinama u vlasništvu ili na korištenju. Za neodobreno i protupravno spaljivanje žetvenih ostataka predviđeno je umanjenje izravnih plaćanja za tekuću godinu od 15% do 100% iznosa, ovisno o jednom ili više propuštanja propisanih mjera i težini posljedica.
Svako neovlašteno i nekontrolirano paljenje žetvenih ostataka po definiciji je „Požar“ nekontroliranim stihijskim kretanjem vatre po nekoj površini na otvorenom prostoru, koji može uzrokovati: stradanje ljudi, uništavanje drveća, eroziju šumskog tla, smanjenje količine humusa, proizvodne sposobnosti tla, narušavanje estetske vrijednosti okoliša, štete zbog uginuća šumskih i poljskih životinja i uništavanje stambenih i gospodarskih objekata.
Za ne provođenje mjera zaštite od požara, izazivanje požara namjerno ili iz nehaja i nastale posljedice, odgovorna je svaka fizička i pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi sukladno članku 8. stavak 3., kažnjivo po članku 61. Zakona o zaštiti od požara.
