Župarić: “Volim i živim nogomet”

Kao što smo u uvodu naveli, Župarić je igrao za dvije nacionalne selekcije, prvo za mladu reprezentaciju BiH, da bi potom dobio poziv izbornika Šuška i prešao u hrvatsku reprezentaciju. Već je u ranoj fazi karijere prošao dosta toga, što je svakako odigralo veliku ulogu u stjecanju iskustva. Koliko u tome ima istine?

“Pa već kao izlazni kadet odigrao sam neke prijateljske utakmice za seniore Cibalije, što je svakako koristilo u stjecanju iskustva. Igranje za reprezentaciju BiH, a potom za Hrvatsku je također doprinijelo mojem razvoju kao nogometaša.”

Iz županjskog Graničara došao si u Cibaliju sa 16 godina i sad si već standardni igrač, a tek ti je 19 godina. Moramo priznati da je to dosta brzo napredovanje, taj prelazak u seniore?

“Istina je, još sam dosta mlad i imam puno toga još za usvojiti i naučiti. No igranje uz suigrače poput Lučića i Bartolovića mi dosta pomaže. Njihovo iskustvo je od velike važnosti za mlade igrače. Isto tako bih istaknuo kako je i trener Toplak taj koji se ne boji gurnuti u vatru mladog igrača, ako se on dokaže na pripremama i kroz treninge.”

Mnogi tvoji vršnjaci, pa čak i neki stariji ne uspiju se probiti do seniorskog kadra niželigaških momčadi, a kamoli u klubove iz prve lige, što ti misliš koji je razlog tome?

“Čujte, danas je svima poznato koliko su mladi, a među njima i nogometaši, neozbiljni u onome što rade ili to olako shvaćaju. Ako imaš talent, to nije dovoljno da bi se uspjelo. Mnogo je tu odricanja i žrtve potrebno. U ovoj mladenačkoj fazi treba izbjegavati opijanja, a više se posvetiti treninzima i radu na sebi. Drugog puta nema. Ne znam koliko drugi rade na sebi, ali ja osobno odem i istrčim 10-20 kilometara jer znam da će mi to koristiti i nije mi teško.”

Puno polažeš na tjelesnu spremnost vidimo, to je vjerojatno i još jedna od osobina koje te krase. Koliko si do sada imao problema s ozljedama?

“Baš zato što se volim izvrsno pripremiti u smislu snage i izdržljivosti, do sada nisam imao niti jednu ozljedu. Znam da smiješno zvuči (smijeh), ali stvarno se nisam ozlijedio da bi morao propustiti trening ili utakmicu. Zbog toga me i suigrači zovu Stijena ha ha.”

Utakmicu protiv Karlovca dobili ste dosta lagano, kako su svi i očekivali. Koliko je lako ili teško igrati takve utakmice, gdje su tri boda upisana unaprijed?

“Dosta teško. Svi su od nas očekivali pobjedu, i to s par golova razlike zato jer je Karlovac u teškoj situaciji, kako financijskoj, tako i kadrovskoj. Čak su i na tablici loše pozicionirani. A mi kao domaćini, s dosta utakmica bez poraza, smo u ovoj utakmici bili jako veliki favorit. Naravno da ih nismo podcijenili, ali niti oni se nisu predali, nego su se baš borili kako i treba. Stvarno je bila teška utakmica, u kojoj smo dali sve od sebe, i preko izvrsno Bartolovića osigurali smo nova tri boda.”

Iduća utakmica je protiv Osijeka u gostima, kako komentiraš tu utakmicu?

“Pa to je slavonski derbi, nema tu puno filozofije. Igrat ćemo kao i do sada, na pobjedu, bez obzira što igramo u gostima. I naš trener je najavio igru na tri boda, a mi ćemo dati sve od sebe da to i ispunimo. Bit će žestoka utakmica, no nekako osjećamo kako smo mi u boljoj formi i nemamo većih problema s ozljedama, što bi moglo biti presudno.”

Spomenuli smo u uvodu kako si ti i reprezentativac Hrvatske do 20 godina. Kakav je osjećaj igrati za nacionalnu selekciju, i koja ti je utakmica ostala u pamćenju kao posebna?

“Igrati za reprezentaciju je čast. Bile to mlađa ili seniorska reprezentacija, svaki igrač treba davati sve od sebe, pa čak i više od toga. Ja sam igrao za U-21 reprezentaciju, a utakmica koja će mi ostati u pamćenju je ona protiv mlade Španjolske, koju smo nažalost izgubili u Gradskom vrtu. Što bi bilo da je Vukušić zabio ne znam, ali kasnije je ipak došla do izražaja njihova klasa te su pobijedili. Iako mladi, velika su to imena poput De Gee, Muniaina, Canalesa, i  nikome nije lako igrati protiv njih.”

Svaki mladi nogometaš ima uzora među svjetskim ili domaćim zvijezdama. Tko su tvoji favoriti, kome se posebno diviš?

“Ronaldinho je nogometaš koji će za mene uvijek biti najbolji, iz razloga što je igrao vrhunski nogomet, ali uvijek sa smiješkom na licu. Bio je fenomenalan, i pamtit ću ga zauvijek. Osim njega, recimo od stopera, naviše volim gledati kako igraju Terry i Nesta.”

Za Cibaliju znaš zaigrati i na zadnjem veznom, a to mjesto koje traži čvrstinu i izdržljivost što svakako imaš, ali i dobru tehniku kako bi povukao napad ili pokrenuo akciju. Koji je razlog te tvoje raznovrsnosti, što možeš igrati na više pozicija?

“Pa recimo da je presudno to što sam od najmlađih kategorija pa do sada igrao skoro na svim pozicijama, od napada u kadetima, pa do lijevog beka protiv Španjolske. Dodao bih još i Clarencea Seedorfa kao uzora iz nogometa. Baš njegov stil igre u vezi mi se najviše sviđa, čvrst i izdržljiv, ali izvrstan tehničar.”

Kao što Dario ima raznovrstan izbor svojih uzora, tako je i on raznovrstan, tj. polivalentan nogometaš. Zadnja tema o kojoj smo popričali bila je neizostavna Liga prvaka. Koji su tvoji favoriti, odnosno, koga bi ti želio vidjeti u finalu?

“Barcelona bi se svakako trebala naći u finalu. Bez obzira što su već osvajali Ligu prvaka, zbog kvalitete nogometa svakako im je mjesto u finalu. Drugi protivnik, pa recimo Napoli. Način na koji oni igraju, preko svojih zvijezda Cavanija, Hamšika i Lavezzija je stvarno impresivan. Volim tehnički potkovane ekipe poput Barcelone, ali i fizički jake i moćne baš poput Napolija.”