Nekolicina ih je uspjela pronaći privremeni izvor prihoda, ali samo na crno jer na stalno zaposlenje u susjednoj državi, kako doznajemo, malo tko može računati. Vlasnici brojnih trgovačkih centara koji u oraškom kraju doslovno niču kao gljive poslije kiše oslanjaju se prije svega na blizinu jednog od najfrekventnijih graničnih prijelaza u BiH, Županja-Orašje, prekograničnu suradnju i kupce iz Slavonije, koji ondje ostavljaju milijune. Stoga i ne čudi što mnogi tvrde kako upravo Slavonci u bosanskoj Posavini grade šoping-centre. Oni su ciljana skupina potrošača i u trgovinama najpoželjniji kao kupci, ali ne i prodavači. I dok se stanovnici bosanske Posavine koji imaju fiktivna prebivališta u Županji i okolnim selima bez problema mogu zapošljavati u Hrvatskoj, što potkrepljuju brojni slučajevi, suprotna situacija nije moguća.
Kada su čuli za otvaranje novog šoping-centra City Center In u Orašju, koji se prostire na čak 12 tisuća četvornih metara, smještenog u neposrednoj blizini graničnog prijelaza, mnogi su se Županjci raspitivali za posao, nadajući se da će se uspjeti ugurati među 200 potrebnih radnika, ali uzalud. “
Prije mjesec dana raspitivala sam se za posao u novom trgovačkom centru jer imam dugogodišnje iskustvo kao voditelj prodaje. Nije mi nikakav problem putovati nekoliko kilometara do Orašja, novac mi je prijeko potreban, imam dijete, a suprug mi izvanredno studira u Orašju. Čim su čuli da sam iz Županje, na kulturan način su me “otkačili”. Bila sam neugodno iznenađena i razočarana jer stanovnici bosanske Posavine kod nas uživaju apsolutno sva prava, a mi smo kod njih potpuni stranci na kojima samo žele zarađivati”, požalila nam se jedna Županjka.
Vlasnik novootvorenog šoping-centra City Center In i poduzeća Maxi Drago Živković pojasnio nam je zbog čega se posavski poduzetnici ne odlučuju za zapošljavanje građana iz Hrvatske, iako za nekim deficitarnim kadrom kojeg u njima susjednoj državi ima, postoji potreba. Osnovni razlog je to što nisu državljani BiH i ne mogu raditi bez radne dozvole, što je poslodavcu dodatna komplikacija i bespotrebno “bakćanje” s birokracijom. Osim toga, za njih ne ostvaruju ni pravo na poticaje, a ni plaća od 600 konvertibilnih maraka, smatra Živković, nije nimalo primamljiva ni prihvatljiva za stanovnike Hrvatske, koji bi ostali uskraćeni i za putni trošak.
Marija LEŠIĆ OMEROVIĆ
