Župa Mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Županji nakon više od trideset godina dobiva novog župnika! Dosadašnji, vlč. Ivan Varoščić, odlazi u mirovinu, a naslijedit će ga 37-godišnji Krunoslav Karas, župnik Župe Uzvišenja Sv. Križa u Branjinom Vrhu u Baranji. Vlč. Varoščić početkom godine proslavio je zlatni jubilej – 50. obljetnicu svećeništva. Za svećenika Đakovačke biskupije zaređen je 16. siječnja 1966. godine, a potom je došao za župnika u Jarminu. Često je isticao kako bi svakom mladom svećeniku poželio da ga župljani prime onako kako su njega primili u toj župi. Jarmina mu je, priznao je, jako drago životno iskustvo. Za svoje mladomisničko geslo izabrao je “Gospodine, nauči me da ti služim kako zaslužuješ i da ti dajem ne brojeći”.
Svojom originalošću, neumornošću i brigom, vlč. Varoščić na poseban je način volio Župu mučeništva sv. Ivana Krstitelja i svojom pastirskom službom učinio je prepoznatljivom.
– Znam da sam Bogu davao što sam više mogao, znam da se nikada nisam štedio, a koliko sam u tome bio uspješan, ne znam – priznao je.
Iz Tiskovnog ureda Đakovačko-osječke nadbiskupije potvrdili su nam da župnik Ivan Varoščić zbog zdravstvenih razloga odlazi u mirovinu i da će se u nedjelju, 20. studenoga, oprostiti od župne zajednice Mučeništva sv. Ivana Krstitelja. Unatoč teškom zdravstvenom stanju i činjenici da je u kolicima, u nedjelju bi trebao predvoditi četiri svete mise. Iako ime novog župnika službeno još uvijek nije objavljeno na mrežnoj stranici Đakovačko-osječke nadbiskupije, kako su nam najavili iz Tiskovnog ureda, to se očekuje svaki tren.
Jučer smo kontaktirali vlč. Krunoslava Karasa, koji nam je potvrdio da očekuje premještaj u Županju i preuzimanje Župe mučeništva sv. Ivana Krstitelja, što će za jednog mladog svećenika u svakom slučaju biti velik izazov.
– Županju ne poznajem i to je za mene potpuno nova sredina. Službeni papir o premještaju još nisam dobio, ali nadbiskup je rekao da će tako biti i to je u postupku. Šest godina sam župnik u Baranji. Prvo sam bio u Popovcu, a onda su mi nakon četiri godine pripojili Branjin Vrh i posljednje dvije godine ondje stanujem – kazao je.
Vlč. Karas dolazi iz Baranje
Vlč. Krunoslav Karas rođen je 9. lipnja 1979. godine u Osijeku od oca Ivana i majke Ljubice, rođ. Centner. Prvih šest godina osnovne škole završio je u Dardi, a posljednje dvije u Osijeku, gdje je kao prognanik boravio u vrijeme i nakon Domovinskoga rata. U Osijeku je završio i srednju graditeljsko-geodetsku školu i stekao zvanje građevinskog tehničara. Nakon služenja vojnog roka u Požegi i Zagrebu, 1999. godine, zajedno s obitelji vraća se u Dardu. Sa željom da postane svećenik dolazi u Bogoslovno sjemenište Đakovo i upisuje studij teologije. Diplomirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu 2005. godine. Za đakona je zaređen 30. listopada 2005., a đakonski praktikum proveo je u Župi sv. Nikole biskupa u Vinkovcima. Za mladomisničko geslo izabrao je riječi iz Druge poslanice Timoteju: “Znam komu sam povjerovao” (usp. 2 Tim 1,12). U kolovozu 2010. imenovan je župnikom u Popovcu. Do tada je obavljao službu župnog vikara u Župi sv. Ćirila i Metoda u Osijeku.
M.Lešić Omerović/glas-slavonije.hr
32 Comments
Anonimno
koliko budala na jednom mjestu
Am
Evo jednog od pametni, obora njegova……………..:)
Primjećujem
Zaštitnik župe je glasno opominjo.
Anonimno
Mi smo postali autoreferencijalna župa
Žalosna
Duhovno djelo milosrđa:grješnika opomenuti
B.I.
Čovjek može pričati samo osvom grijehu ( s periferije i ti leo ) ako nećeš Vjerovati Bogu onda pusti vjernika na miru pa tako i Vl. Varoščića.
Leo
O vi B. I. Ja nikada ali nikada nebi izmislio na nikoga nešto ako nije istina.
A ja bi vama mogao roman napisat o Varoščiću jer ga vrlo dobro poznajem i to jako dobro!!!
A o vjeri to je druga priča ja nisam ni malovjeran a ni pobožnjak da se kao farizej molim da svi vide, to držim za sebe i sa dragim Bogom o tome razgovaram.
A Vl. Varoščić to je duga i teška osoba, ail svatko će za svoje grijehe odgovarat.
Pročitajte moju kritiku koju sam uputio u mom prvom komentaru a ove je sve vaš trač i onih njegovih (Potrčko) ali za lični
interes. Budite vi meni lijepo pozdravljeni a o pravoj istini odite u Jarminu pa tamo možete iz prve ruke pravu istinu doznat o tom čovjeku.
Dali ste ikada zapazili da Vl.Varoščić nikada na kraju mise blagoslov nije podigao ruku prema vjernicima već na knjigi čitanja podijeli blagoslov? i to je od jedni zapažanja o njemu.
Pozdrav.
V.S.Ž.
Šta Vi imate sa njegovim grijesima. Bio jedan mlad čovjek jako vjeran Bogu i Crkvi te molio Boga da mu da moć da može mijenjati svijet nabolje. To je bilo neko vrijeme da nije uspio ništa napraviti.Kad je ušao u srednje godine molio je Boga da mu da moć da može mijenjati bar svoje oko sebe i prijatelje nabolje. I nije nšta učinio . Tek kad je ušao u satre dane uvidio je da ništa nije napravio, i da je uzalud izgubio dragocijeno vrijeme.Pa je odlučio moliti Boga da mu da moć da sebe mijenja nabolje. U tome je ipak uspio. Šta ti leo imaš od tuđih grijeha a kžeš da si vijernik. A šta ti je ovo što pišeš nego farizještina . Nije ona samo u Crkvi.
P.S.
Tekst interventa pape Franje, tada kardinala Bergoglia, njegovom rukom napisan, glasi:
»1. Evangelizacija pretpostavlja apostolski žar. Evangelizacija u Crkvi pretpostavlja ‘parresiu’ izlaska iz sebe same. Crkva je pozvana izaći iz sebe same i ići na periferije, ne samo geografske, nego također na egzistencijalne periferije: one otajstva grijeha, patnje, nepravde, one neznanja i odsutnosti vjere, one misli, one svake bijede.
2. Kada Crkva ne izlazi iz sebe same da bi evangelizirala postaje autoreferencijalna (što znači usredotočena na sebe, samodostatna, nap. a.) i razboli se (pomislimo samo na ženu koja je usredotočena na sebe samu iz evanđelja). Zla koja prolaskom vremena pogađaju crkvene ustanove korijene imaju u autoreferencijalnosti, vrsti teološkog narcizma. U Otkrivenju Isus govori da stoji na vratima i zove. Očito je da tekst govori o tome da stoji vani i kuca da bi ušao… No ponekad mislim da Isus može kucati iznutra, da ga pustimo da izađe van. Autoreferencijalna Crkva nastoji Isusa Krista zadržati u sebi i ne pušta ga van.
3. Kada je Crkva autoreferencijalna ne shvaćajući to, misli da ima svoje vlastito svjetlo; prestaje biti ‘mysterium lunae’ a to dovodi do tako teškoga zla kakvo je duhovna svjetovnost (mondenost, nap. a.) (prema de Lubacu, to je najgore zlo koje može pogoditi Crkvu): živjeti da bi jedni druge slavili.
Pojednostavljujući; postoje dvije slike Crkve: evangelizacijska Crkva koja izlazi iz sebe; Dei Verbum religiose audiens et fidenter proclamans (Crkva koja pobožno sluša i vjerno naviješta Božju Riječ – nap. a.) ili svjetovna Crkva koja živi u sebi samoj, od sebe same, za sebe samu.
To bi trebalo dati svjetlo za moguće promjene i reforme koje treba ostvariti za spasenje duša.
4. Razmišljajući o budućem papi: čovjek koji po razmatranju Isusa Krista i klanjanju Isusu Kristu može pomoći Crkvi da iziđe iz sebe prema egzistencijalnim periferijama, koji joj može pomoći da bude plodna majka koja živi od ‘slatke i utješne radosti evangelizacije’. Rim, 9. ožujka 2013.«
Leo
Vama V.S.Ž. Jeste vi u toku događanja ovih komentara?
Porčitajte moj komentar po pitanju Župnog dvora koje spomeniti pripisuje za svoje djelo.
Ja sam uputio kritiku da je taj objekat i sve u vezi sa gradnjom donirali Županjci i vjernici iz Diaspore, a da je on bio posrednik a ne Investitor, dakako vrijedan hvale što evo oste Županji.
Spomenio sam kroz komentar da će svatko za svoje grijehe morat odgovarat, ja sa njegovim grijesima nema ništa.
Ali činjenica je da je istjerao Časne sestre kada su ga opomenile na njegovo ponašanje i njegove neispravnosti.
Činjenica je i javna tajna njegovog privatnog života.
Ja Vl. Varoščića poznam još iz Jugoslavenskog vrimena kada Svećenik nije imao platu već ovisio o Luknu i donacijama, sjećate se Donacije Gos.iz Švicarske i mnoge donacije koje smo mi iz Diaspore slali u Caritas i ja sam velikim djelom u tome učestvovo te imam pravo na kritiku da je ŽUPNI OBJEKAT OSIM CRKVE NA OTVORENOM NE ISKORIŠTEN TE DA ŽUPLJANI MORAJU VELIKE RAČUNE KOMUNALNOM PLAĆAT, to je moja kritika i da taj objekat izgradiše LJUDI DOBRA SRCA A NE VAROŠČIĆ, I IZA TOGA STOJIM.
Sve ovo je vaš trač i izmiče vam tlo ispod nogu.
V.S.Ž.
Očito si dao svoje novce kad ih spominješ. U što sumnjam . A on to ne nosi sa sobom. To se već koristi na veliko kocerti ,udruge razne. Glazbena škola za svoje koncerte itd.
Žalosna
Papa Franjo: “Ne” duhovnoj svjetovnosti (II. dio)
Duhovna svjetovnost se može očitovati i u menadžerskom funkcioniranju Crkve.
U svim tim slučajevima znak Krista utjelovljenoga, raspetoga i uskrsloga nije vidljiv; stvaraju se elitne skupine, ne čine se nikakvi napori u traženju onih koji su se udaljili od Crkve ili golemog mnoštva onih koji žeđaju za Kristom. Tu nema više evanđeoskog žara, zamijenilo ga je isprazno zadovoljstvo sebične samodopadnosti i udovoljavanja samom sebi.
s periferije
Evo teme za doktorat na KBF-u u Đakovu…
Razlozi i okolnosti nastanka, razvoja i propasti totalitarizma u jednoj župi (i kako to izbjeći)!
Jer, prisutne su bile mnoge situacije i odnosi, a i korišteni mnogi alati prave svjetovne totalitarne mašinerije…
– kult ličnosti – nevjerovatni ego
– bezobzirna nedodirljivost, nedohvatljivost, nedokučivost – osim za probrane
– trajna i masovna hipnoza stada
– represivni aparat sve do likvidacije nepoćudnih (svakako, ne baš one materijalne, ali duhovno izopćenje – do dna)
– protjerivanje presmjelih i iskreno voljenih od strane stada (časne sestre)
– postavljanje na funkcije i zaduživanje odanih raznim uslugama (zapošljavanje i sl.)
– veličanje dragog vođe i opravdavanje svih njegovih rijetkih grešaka („nije ih ni bilo“)
– propaganda kroz medije (župni list – velikim dijelom to je razlog ustanovljenja)
– pisanje karakteristika o nepoćudnima s namjerom da ih se eliminira iz sustava
– doušnička mreža
– maskiranje pravog stanja stvari veličanstvenom šareno-lažnom zavjesom
– svjedočenje odanih o nevjerojatnoj snazi i nemogućnosti praćenja dragog vođe u njegovim inicijativama
– ignoriranje tuđih postignuća
– opiranje drugom autoritetu, pa i onom iznad sebe u inače opravdano strogoj hijerarhiji Crkve
– tjeranje rulje na javne priredbe koje veličaju organizacijske i ine sposobnosti dragog vođe
– upute i savjeti najvjernijim suradnicima o tome kako se sa „ruljom“ postupa
– manipuliranje i trgovanje utjecajem u svjetovnim (političkim) stvarima
– zanemarivanje temeljnih načela vjere i bezočno opravdavanje istog
– izmišljanje nove vrste grijeha (kao što je nepohođenje organiziranih priredbi za „rulju“)
– poticanje dodvorništva
– potpuna odanost i žrtvovanje vlastitog vremena za dragoga vođu, te za uzvrat dobivanje lažne slave i časti
– kritiziranje jednostavnosti, umjerenosti, skromnosti i nenametljivosti
– veličanje trijumfalizma
– nemilosrdnost spram potrebitih
– potpuni nedostatak empatije (osim u iznimnim slučajevima – kad to koristi lijepoj slici)
– dvostruki život – javni i privatni
– glumljenje naklonjenosti djeci u javnosti i svečanim prilikama, a zapravo ih se smatra smetnjom i nekorisnim dijelom „rulje“ s kojim se eto moraš baviti
– raspolaganje tuđom mukom
– ignoriranje „nekorisnih“
– blaćenje i vrijeđanje slabih
– mržnja spram drugačijih
– …slobodno dopuniti…
Leo
Ja dodajem svaka ti je na mjestu ocijena odlična, svaka čast!!!!
Anonimno
Žao mi je ako mi je “svaka na mjestu”… Radije bih da je upravo suprotno… No, Gospodin nam šalje novoga pastira… Uopće nije “mlad” kako ga neki žele etiketirati, već je to svećenik sa desetogodišnjim iskustvom i trenutno u službi dekana…
Molit ćemo da bude među nama, a ne pored ili ispred nas (uputa o položaju pastira pape Benedikta XVI)…
Želim još dodati da se budućnosti župe ne treba nitko bojati (kako je ponavljao sv. Ivan Pavao II: “Non abbiate paura!”), jer Gospodin sve vodi…
A naša je želja da kao braća živimo život u župi koji nam Gospodin daruje u izobilju, te da nikoga ne isključujemo (tako nas opominje papa Franjo)…
Sveta godina Božjeg milosrđa je prošla, ali Milosrđe ne može proći, te smo uvjereni da je usmjereno svakoj osobi, pa i našem župniku u odlasku!
s periferije
Prošla objava označena kao “anonimno” je moja – zaboravih se predstaviti…
Anita
TAKO JE.
B.I.
Baš je čovjek zloban Sam si kazao svoje grijehe. Ali u Crkvi se ispovijeda onda je valjana ispovijed ali samo ako se pokaješ. Idi i ne griješi više .
Anonimno
Potpuno se slažem sa vana.Tako je.
Anita
Slažem se sa vama.Tako je.
Anita
Slažem se sa vama.Tako je sve.
Anita
Potpuno se slažem sa vama.
Irona
Danas se vič. Varoščić opraštao od Županjaca. Suze u skoro svakom oku. Kritizirate ga vi koji ga ne poznajete i koji ne idete u crkvu – ja sam se uvjeriIa da ga vjernici voIe. Što je izgradio ostavIja nama, ništa ne odnosi. A i što se izgradnje tiče, kritiziraju ga oni koji ni kune nisu daIi.
s periferije
Zaista, još otkako je “otišao” drug Tito nije se u Županji za nekim tako plakalo…
Leo
A što se ti busaš kao ti izgradio, ti si bio posrednik i naplatio se dobro, a račune platila 70% Diaspora, dobrog srca ljudi, zato sam
i spomenio da uzmeš bilancu svog ponašanja.
Anonimno
leo,niti tko tjera da daš neke novce niti te tko tjera da u crkvu ideš.Crkva nije samoupravljanje niti su svećenici birani na izborima.Ako ti crkva kao takva ne odgovara, ti se drži samoupravljanja u toj svojoj diaspori a nas pusti da budemo naivni.
Leo
Pa gdje bježiš od teme, znaš uvjek si mi ličio na pijetla u seljačkom dvorištu, izreka kao oroz na đubretu…………:)
Anonimno
Točno si rekao,ja sam u svom dvorištu ali ne znam što se ti propinješ preko plota i kokodačeš u dvorište kojemu ne pripadaš.
Leo
Kao i uvijek Varoščić je pun sebe i onoga što je učinio.
Ostavljajući Ogroman objekt da ga Županjci financiraju koji je nepotreban i neiskorišten, možete mislit kolika je obaveza prema
komunalnom i tako dalje……………………………..:(
Žao mi je što ga je zadesilo po pitanju zdravstvenog stanja, želim mu mirnu i ugodnu mirovinu i da uzme bilancu svog ponašanja
prema vjernicima……………………….:)
Pozdrav iz Diaspore Leo.
Anonimno
kada ti budeš napravio nešto što će ostati gradu kao potrebno i korišteno onda iz diaspore kritiziraj druge!
Biblicarka
Papa Franjo je rekao:
“Svećenici, privlačite ljude Bogu, a ne – sebi!”
i
“Nema nezamjenjivih svećenika!”
Anonimno
Tvrdi se da su nekada građani Županje puno više čitali i koristili gradsku knjižnicu.Tada je tamo radio jedan čovjek,čika Ivela. Sve posudbe je uredno bilježio običnom olovkom na kartice.Danas uz svu tehnološku opremljenost tamo radi 5-6 osoba koji su sami sebi svrha.Preko radio Županje čujemo kako rade u silno teškim uvjetima,čak se i na ljestve moraju penjati kako bi na visoke police podigli veoma teške slikovnice i knjige.Čini mi se da i pored tog teškog fizičkog posla imaju vremena baviti se i crkvenim pitanjima.