Zanimalo ga je odakle će se namaknuti taj novac koji Grad nema, to više što se nad Županjom nadvila i opasnost obveze isplate nekoliko milijuna kuna za odštetu austrijskim tvrtkama u slučaju ZOiS. “Što će biti od ovoga grada ako sve to dođe na naplatu?” upitao je Huber.
Gradonačelnik Davor Miličević kategorički je odbacio navode o tome da je riječ o pozajmici, podsjetivši da je riječ o novcu koji je HFP uplatio za bivše radnike Lužnjaka koji su danima dežurali ispred tvornice, tražeći isplatu svojih potraživanja. Iako je, napomenuo je, i on osobno smatrao da nemaju pravo na isplatu otpremnine, Vlada je odlučila udovoljiti njihovim zahtjevima i dogovoreno je da će im Borovo iznos od 2,5 milijuna kuna prebaciti preko računa Grada Županje. Riječ je samo o transferu koji je išao preko Grada zato što je sjedište tvrtke bilo u Županji, kako bi se pomoglo ljudima. Novac je, pojasnio je Miličević, samo “prošetao” preko računa, a da je riječ samo o prijenosu sredstava, svjedoči i izvod banke i o svemu postoji trag. No Borovo je tu transakciju očito vodilo kao pozajmicu i cijeli je slučaj nakon nekoliko godina dobio sudski epilog. A u cijeloj priči je zanimljivo i to da je Borovo povrat novca za navodnu pozajmicu odlučilo zatražiti nakon gotovo pet godina. Prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Osijeku iz 2012. godine donesena je u korist Borova i Gradu Županji naložena je isplata 2,5 milijuna kuna, povećano za zakonske zatezne kamate. Grad je uložio žalbu i još se čeka odluka suda. Miličević je ustvrdio da pravne mogućnosti još nisu iskorištene i izrazio uvjerenost da će Županja u konačnici dobiti ovaj spor. Cijeli je slučaj nazvao apsurdom jer Grad je u najboljoj namjeri pomogao ljudima, a onda se okrene priča da je Županja dužna Borovu, a novac niti je uzela niti koristila. Priznao je da zbog Lužnjaka ima vrlo negativna iskustva, dolazili su mu i Uskok, i DORH i krimpolicija, pregledavali dokumentaciju, predočeni su im svi argumenti na temelju kojih su i sami opazili koincidenciju događaja jer je sve rađeno u predizborno vrijeme. M. Lešić Omerović
Miličević je podsjetio i na još jedan, kako ga je nazvao, nemili događaj, a to je način podjele novca među radnicima Lužnjaka, prema volji članova radne skupine. Nekima su isplaćena stopostotna potraživanja, a drugi su dobili samo mrvice uz potpis da nemaju više nikakvih potraživanja od Lužnjaka, ali Grad s tim nema ništa.
To je, naime, već poznata priča u Županji i građane čudi da se nitko od državnih institucija još nikada nije pozabavio krajnje neprimjerenom podjelom novca u vrećicama, u polumračnoj kamp-kućici.
M. Lešić Omerović/glas-slavonije.hr