Više od dvije godine nakon katastrofalnih poplava u istočnom dijelu županjske Posavine poljoprivrednici se još bore s poplavnom vodom. Drago Blažević iz Posavskih Podgajaca, čija se njiva nalazi na području tzv. bare Zib, između Posavskih Podgajaca i Rajevog Sela, ovih je dana ispumpavao vodu kako bi mogao pripremiti tlo za sjetvu, prvi put nakon poplave. Na Zibu je bilo poplavljeno ukupno 120 hektara obradivih površina, od kojih žive brojne obitelji. A zbog prirodnog ulegnuća tla često su pod vodom. Do prije nekoliko godina problem su ispumpavanjem rješavale Hrvatske vode i ljudima omogućavale obradu tla. A onda su odustali uz tvrdnju da to nije njihova obveza. U odgovoru na naš upit nekoliko mjeseci nakon poplava ojasnili su nam da je tzv. bara Zib napušteni savski rukavac koji se vodom puni površinski, ili direktnim podzemnim kontaktom sa Savom.
“Riječ je o prirodnoj depresiji koja akumulira goleme količine vode, a njezino crpljenje moglo bi se okarakterizirati kao Sizifov posao, jer se područje neprestano prihranjuje savskim vodama, pogotovo tijekom povišenih vodostaja. Iako to nije bila naša obveza, do 2010. godine financirali smo crpljenje vode u proljetnom razdoblju. Napominjemo da smo, unatoč tome što se od ožujka 2006. ne ubire naknada za uređenje voda za poljoprivredno zemljište, na održavanje vodnog režima u vremenu od 2006. do 2010. utrošili 1,350.032,82 kuna”, kazali su nam u Hrvatskim vodama.
– Ovo je izuzetno plodna zemlja i želim je obrađivati, a ne kao neki, za nju samo uzimati poticaje – kaže Drago. Na Zibu ima 20 hektara u svome vlasništvu, koje mora staviti u funkciju, jer u suprotnome, kaže, može ugasiti OPG i ugroziti egzistenciju cijele obitelji koja živi od zemlje. Vodu je ispumpao u obližnji kanal, na mjestu gdje je bila i crpna stanica Hrvatskih voda, u koji se, upozorava, slijevao sav talog s obližnjih površina preko kojih je prošla sva poplavna voda, kemikalije, sadržaji septičkih jama…
– Tu je voda koja se ovdje zadržala još od poplave, sada je poprimila i crvenu boju i sramotno je da nitko od nadležnih nikada nije smatrao potrebnim doći, uzeti uzorke vode iz kanala i odnijeti ih na analizu da provjeri je li i u kolikoj mjeri zagađena – upozorava Drago.
Naime, nakon ispumpavanja vode s obradivih površina, na površini kanala počele su plutati velike količine uginule ribe, a bez svoga su staništa ostala i dva mlada labuda.
Voditelj Javne ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Vukovarsko-srijemske županije Pavao Dragičević smatra kako je ovo tipičan primjer uništavanja jednog fantastičnog staništa.
– Područje Ziba, odnosno vodeni pojas koji opasuje šumu vrlo rijetkog staništa, uvrštenu u Natura 2000, također bi trebalo apsolutno staviti pod zaštitu. Mi se tu borimo i rukama i nogama, još sam prije nekoliko godina načelniku Drenovaca Jakši Šestiću uputio dopis vezan uz tu mogućnost, ali nikada nisam dobio odgovor. Vjerujem da Općina tim poljoprivrednicima u kompenzaciju može dati državno zemljište na drugoj lokaciji – ističe Dragičević. Napominje da su ljudi ponovno počeli crpsti tu vodu, što obično rezultira pomorom ribe.
– Velika je šteta što se ovo događa, ali volio bih da netko shvati kolika je to prirodna vrijednost i ljepota, s izuzetno velikom biološkom raznolikošću, ponajprije ptica. Riječ je o 50 do 60 vrsta ptica, i više u sezoni, i ondje bi se trebao izraditi jedan projekt Centra za promatranje ptica s popratnim sadržajima. Imamo ga u Nijemcima, ali on nije ni blizu potencijalu kakav ima Zib. I onda zbog nepažnje i neznanja ljudi devastiraju nešto što je inače trend u svijetu, u Europi pogotovo, a to je da se štite močvarna područja, koja su na prvom mjestu staništa po ugroženosti – ustvrdio je. Smatra da to vrijedno stanište treba prepustiti prirodnim procesima, jer to je nešto poput malog Kopačkog rita. A crpljenjem vode, napominje, izravno se djeluje i na uništavanje rijetke biljne zajednice u obližnjoj zaštićenoj šumi. Što se tiče velikih količina ribe u vodi, kaže da je to relativno plitko područje gdje sunce dopire do dna. Većina riba voli topliju vodu kada se mrijesti. Primjerice, šaran se razmnožava tek kada je temperatura iznad 18 Celzijevih stupnjeva.
M.Lešić Omerović/glas-slavonije.hr
