Zato i njima priporučam sajtluk rakije da im se glavuša razbisti. Sad se vidi da je točno što su njeki kazali, tri Rvata, pet stranaka, pa se ti sad dogovori, kruvati masnog kako ćemo ondak rišit teže probleme. Mi smo taki svit, svako svoje cini, a po tuđem pljuje, mislim na Dalmatince, Zagorce, Ličane, Slavonce, Ercegovce…
Itko sam njeke ribe, kad su mi kazali cinu, zaokružilo me u trbuvu, a kad mi kažemo da je naš kulin dvisto kuna onda im puno. Sve je to naše, svitu moj. Bitno da ima kruva, jer naši stari su znali kazat ko jede malo kruva taj je blid u licu i sklon je bolestima želuca. Ako nema za kru, za modu bit mora, tako kažu, ne što se puno mažu.
Znam ja jednu snašu, Rezu Mate apetnjaka, eto baš sam ga sreo njeki dan, nješta mi poblidio. Kažem ja, e moj Mata, moraš itkat više kruva. Ma Iva, ni to problem, problem je što moja Reza oće da se pocivili, neće više da nosi šokačke aljine, već gospodske. Neznam dal ću je i onda volit. U sumporati, volit ćeš ju još više. Kad Reza obuče drugo ruvo, kratku suknjicu, onda ćeš joj vidit i guicu, kad obuče kratku bluzu, oma ćeš od radosti pustit suzu, volit ćeš ju još više, kad ti ja kažem. Ma znam da ću je volit, a šta će bit sa bećarima koji su je i dosad obilazili, neću moć dojt nared. E moj Mata, tu ti ne mogu pomoć, nema druge, puleta pusti u avliju, pa šta Bog da.
Ni meni vrag do mira, moro sam prodivanit sa Rezom, da vidim iz prve ruke, kaki su tu problemi. De ti meni Reza kaži šta je to sa Matom. Kako štaje, on ti je Iva ko snježna oluja, kod njega nikad neznaš kad će doć, koliko će bit centimetara i koliko će trajat. Ni samo to, nezna ni šparovat, da bi meni kupijo pomade, pusti ga, plaća mu Božem prosti ko moja misečnica, dobije je jednom u misec dana, traje par dana, a onda, mogu gaće na štapu nošat.
Što sam se ja lipo raspričo, a šta ćete kad nesmim doma. Sve Vas lipo pozdravlja Vaš bać Iva iz Županje!
Piše: Iva ORŠOLIĆ