– Od polovine svibnja, kada smo se vratili, posijala sam vrt i svaki dan sam u njemu. Nije mi ništa teško, a mnogo ljudi ne zna što će i samo čeka poštara sa socijalom – ogorčena je Manda Marković (67), koja se ne može, kao ni njezin suprug, načuditi silnim medijskim napisima i emisijama o velikom broju nezaposlenih i teškom životu.
– Nije ni nama u Njemačkoj bilo jednostavno, radili smo dan i noć, ja sam u inozemstvu provela punih 40 godina i ne znam kako se ovdje u Hrvatskoj stalno može jadikovati, a nije se u stanju ni svoje povrće uzgojiti na zemlji koja nam je Bogom dana – dodaje njemačka umirovljenica, dok njezin suprug Andrija priča o situaciji koja takva njihova promišljanja još više potvrđuje.
– Naša kći ima veliki obrt u Njemačkoj, nadaleko poznatu slastičarnu. Na žalost, zet je nedavno umro u 39. godini života i kći je na ovdašnjem birou tražila nekoga za ispomoć. Zamislite, nema radnika koji bi htio poći u inozemstvo i dobro zarađivati! – čudi se Andrija (74), kojemu mnoge navike nezaposlenih Županjaca nisu jasne.
– Nije da mi previše štedimo, ali, evo, auto vozimo kad je potreba, dok ima puno onih koji ni 200 metara u trgovinu neće pješice. Žive od socijalne pomoći i dječjeg doplatka, a ni do dućana ne mogu prošetati. Nije mi to jasno – ne prestaju s čuđenjem supružnici Marković, koji obrađuju tisuću kvadrata vrta.
– Ni za sadnju luka nitko mi od takvih nije imao vremena pomoći, a ja sam uzgojila luk kojeg se nitko ne bi postidio. Pa zar je sramota raditi? Nekima, izgleda, i te kako jest, ali meni moj vrt i sve što je u njemu predstavlja zadovoljstvo i svaki dan mi je ispunjen baš zbog toga – ispričala nam je Manda, pokazujući crveni i bijeli luk, upirući prstom u grašak, rajčicu i sve ostalo uzgojeno s mnogo truda, ljubavi i zadovoljstva.
– Nije nama ovo nužda, mi smo svojim radom sebi osigurali mirnu starost, ali ne mogu zatvoriti oči pred svime što se događa. Zar ne trebamo najprije poći sami od sebe i upitati se: Što smo sami učinili da nam bude bolje i lakše u životu? – zaključio je razgovor Andrija Marković.
Zdenka KNEŽEVIĆ/Glas Slavonije