No, u svakoj odgojnoj skupini netko od malih Županjaca odskače pa se tako kod tete Ranke s jednom neobičnom vještinom izdvaja od svojih prijatelja i šestogodišnja Dea Bilić.
“Dea je s tri godine već znala pisati i ima neobičnu sklonost: govoriti riječi naopačke. U prvi tren sam mislila kako se samo šali sa mnom, ali kada je moje djevojačko prezime Avramović glasno izrekla naopačke, shvatila sam da je posebna”, ispričala nam je odgojiteljica Ranka Bušić.
Dodaje kako Dea zna bez problema čitati i njezin rukopis, što je ipak za šestogodišnjakinju velika stvar. A sve je počelo, kaže ova zanimljiva djevojčica, kada su joj baka i dida kupili ploču za pisanje.
“Kupili su mi ploču i učila sam pisati i, eto, tako sam naučila. Ne znam ni sama kako sam počela neke riječi govoriti naopačke”, ističe Dea, kojoj je najdraže naopačke izreći riječ: potkošulja. I doista, to toliko simpatično zvuči kada kaže “aljušoktop”, pa nastavi s riječima poput frižider, snijeg… Kaže kako roditelji njezine “naopačke riječi” ne mogu ni izbrojati, a nju to sve zabavlja.
“Ma ne pričam ja u vrtiću naopačke. To mi samo tako dođe, padne mi na pamet i kažem”, dodaje Dea, koja s prijateljicama u vrtiću rijetko govori “svojim naopačke jezikom”. Na jesen će u prvi razred osnovne škole, raduje se novim prijateljicama i učenju. “A kada narastem htjela bih biti pjevačica ili umjetnica slikanja, ali još se nisam odlučila…”, rekla nam je simpatična Dea Bilić, djevojčica koja uz sve dječje radosti i druženja voli zaplesati i u folkloru… A “naopačke” govoriti? Nek se nađe, nikada se ne zna…
Z.Knežević
