Svaki deseti Županjac član je Našeg Hajduka!

Ako i pretjeramo, a pretjerat ćemo sigurno, nećemo biti daleko od istine. Niti od stvarnih podataka. Jer, ovo je takav tekst, kad čujete podatke, sasvim blizu stvarnih malo pretjerivanja neće biti smetnja njegovoj autentičnosti.

Dakle, svaki deseti stanovnik Županje član je Hajduka. I «Našeg Hajduka». Članarina je uredno plaćena, svaki član još urednije evidentiran, a do kraja godine, s obzirom na to da nije ni polovina rujna, bit će ih još. Sigurno će ih biti još, uvjerava naš sugovornik, no njemu ćemo dati riječ za koji trenutak, idemo prvo riješiti ovo s pretjerivanjem.

Pretjerivanje je, naime, da je svaki deseti stanovnik Županje član Hajduka jer je članova trenutačno nešto manje od 500, dok Županja sada ima oko 6.000 stanovnika. Što se nikako ne podudara s popisom iz 2011. Godine kada je dokumentirano čak 12.090 Županjaca s OIB-om, a opet ona manja brojka, onih oko 6.000, sasvim je stvarna i Županja se uistinu u samo šest godina smanjila za pola. Gdje su pak nestali ostali Županjci ne pitajte nas, mi ćemo se u ovom Članku baviti novom Hajdukovom zorom, a ne zonom hrvatskog sumraka.

Ipak, kad već pitate, odselili su se. Gdje? Nebitno, Što dalje.

Dalmatinci su priču o Hajduku donijeli nakon Drugoga svjetskog rata, pa se godinama širila, da bi zauvijek ostala. Da prošetate gradom, po grafitima o Hajduku ne biste znali jeste li tu ili u Splitu – kaže Goran Ljubić iz DPH Županja

Daleko od matice

Pretjerivanje je i da su svi članovi Društva prijatelja Hajduka (DPH) iz Županje baš Županjci, jer dosta njih dolazi iz okolnih sela ili iz drugih dijelova Srijema, čak iz Bosne, a ima ih iz Austrije, poput, recimo, Josipa Skoke.

-On u Županji ima rodbinu, pa smo ga tako dobili, a s nama je i Mato Neretljak, on je tu, preko puta, iz Bosanske Posavine, a kako tamo nema društva prijatelja Hajduka učlanio se preko nas – kaže nam Goran Ljubić predsjednik DPH Županja.

Ponosan je što smo ga nazvali, što su, eto, i u Slobodnoj Dalmaciji prepoznali rad hajdukovaca na terenu, da se Hajduka voli i daleko od matice Dalmacije, i to toliko da sve rekorde Županjci obaraju, da im praktično svi ostali DPH-ovi moraju zavidjeti. Uostalom, u samo dva dana, a to uopće nije pretjerivanje, prodali su sve ulaznice, njih 350 po cijeni od 220 kuna, za Bilu noć koju organiziraju 13. Listopada. Navala je bila takva kao da im Rolling Stonesi dolaze, a ne klapa «Kampanel».

-Ovo nam je prva Bila noć i ni u snu nismo mogli očekivati da će interes biti toliki da bismo i tri puta veći prostor napunili zadovoljno će Ljubić.

Ne pretjerujemo, puca čovjek od zadovoljstva, još kad bi im predsjednik Hajduka Ivan Kos na bilu noć došao, a obećao je, otrčali bi Ljubić i ekipa počasni krug oko Županje od sreće.

-Trudimo se, imamo stalne akcije učlanjivanja, i četiri javne tribine smo održali na kojima su bili momci iz «Našeg Hajduka», a trenutačno nas ima 485, no do kraja godine će nas biti 500, to nam je cilj jer ima Hajdukovaca uokolo Županje koliko vam srce hoće – objašnjava.

Lani su imali 303 člana, to dovoljo govori gdje su sada, još da se pola Županje nije odselilo tko zna gdje bi im bio kraj.

-Nema još ni godinu godinu i pol dana da smo registrirani, a stvarno smo puno postigli, no nećemo na ovome ostati, naša misija pronošenja Hajdukova imena tek je počela, činit će mo sve da hajdučka obitelj bude što brojnija – tvrdi predsjednik Ljubić.

Na važnije Hajdukove utakmice iz Županje redovno kreće njih pedesetak. Svatko u svom aranžmanu. A odakle im tolika ljubav prema Hajduku, nema smisla ni pitati. Emocija je to koju je racionalno nemoguće objasniti. To da pored svih tih današnjih barcelona, reala i manchastera netko navija za nogometni klub iz Splita koji je zadnji put prvak svoje države bio prije dvanaest godina, dok u Europi pravu pobjedu ne pamti već – zar ima toliko?! – 22, 23 godine, ravno je misterijama Artura Clarka. Neki od ovih Županjaca nisu se bili još ni rodili kad je Hajduk igrao s Ajaxom i opet su, kad su porasli, za svoj klub odabrali «bijele», a većini, stvarno ne pretjerujemo, pitajte ih, nitko nije podrijetlom iz Dalmacije.

Prijenos uz tranzistor

I danas se dio Županje pored Sladorane naziva Kolonija zbog brojnih Dalmatinaca koji su se tu naselili neposredno nakon Drugog svjetskog rata, oni su priču o Hajduku donijeli u naš kraj, pa se ta priča godinama širila, da bi na kraju zauvijek ostala. Primila se i raste do danas. Moj djed je bio veliki Hajdukovac, obavezno se poslije ručka svake nedjelje išlo kod njega i na tranzistoru slušalo prijenose utakmica, a kasnije se tom ljubavlju zarazi stariji brat, pa sa njega prešlo i na mene. I, evo, drži me i ne pušta – Kaže Goran Ljubić, pa ponavlja kako krvne veze sa Splitom i Dalmacijom nema.

U Županji, naravno ima i dinamovaca, no s vremenom ih je, otkriva Ljubić, sve manje, poglavito među mlađom populacijom, pronađe se, čujemo, i gdjekoji navijač Cibalije ili Osijeka.

Ovo je Hajdukov grad, sve je puno grafita posvećenih Hajduku, da čovjek zaluta pa ne zna gdje je, po prizorima s ulica rekao bi da se nalazi u srcu Dalmacije – gušta Ljubić razgovarjući s novinarom iz Splita. U cijelom kraju jače udruge od one kojoj je on na čelu nema. I brojnije. Mogli bismo reći i omiljenije. A kad Bila noć završi, pa kad Hajdukovi Županjci novac doniraju djeci s posebnim potrebama iz Udruge «Županjski golubovi» i dvjema potrebitim obiteljima (a dobar dio će ostati za uplatu akciji «Za sve vrimena»), tek će se o njima početi pohvalno pričati. I to bez imalo pretjerivanja.

Shvatili smo ovo kao posao, a radimo ga iz čiste ljubavi. Istina, odnosi nam to puno vremena, novaca neću ni spominjati, ali za našeg Hajduka ništa nam nije teško činiti – za kraj će Goran Ljubić, žurno, jer utakmica s Osijekom samo što nije počela.

Izvor:slobodnadalmacija.hr
Vinko Vuković