Smatrao je upitnim koliko će takvi smjerovi pravosudne reforme dovesti do ušteda u funkcioniranju mreže sudova i ostvarivanju njihove veće dostupnosti građanima. A upozoravao je i na poguban utjecaj ukidanja sudova za manje sredine.
– O konkretnim učincima reforme moći ću govoriti na kraju godine, nakon objave statističkih rezultata. No jedno je sigurno – priča o tome da će biti bolje za građane, brže i jednostavnije, definitivno ne stoji. Automatskom dodjelom predmeti iz Vukovara i Vinkovaca završavaju ovdje u Županji i ljudi iz tih mjesta moraju dolaziti k nama. Također, ljudi iz Županje ili, primjerice, Gunje moraju putovati u Vukovar i Vinkovce, nepotrebno trošeći i vrijeme i novac – kaže Miličević. Građanima sud više nije dostupan kao što je bio do prije pola godine. Deblji kraj u cijeloj priči izvukli su i odvjetnici, koji su sada „rasprodani“ na tri suda. Primjerice, predmeti odnosno tužbe koje su za građane Vukovara podnijeli u tamošnjem sudu završavaju u Županji i obrnuto.
– Spisi kolaju na sva tri suda, tu su i troškovi njihova dovoženja i odvoženja i stvarno ne vidim što se time dobilo. Osim toga, reorganizacijom su ukinuta određena radna mjesta u stalnim službama i tih ljudi, koji su bili zaduženi za određene poslove, više nema. Na taj su način dodatno povećani troškovi, krenuvši od održavanja same zgrade, jer čovjek koji je zadužen za održavanje svih triju zgrada suda je u Vukovaru, pa kada dođe do nekoga kvara, on iz Vukovara mora doći u Županju, kao što je bilo prije nekoliko dana – napominje Miličević.
Sve to stvara dodatnu psihozu i unosi nemir i neizvjesnost među djelatnike, koji su zabrinuti i pitaju se što je sljedeće na redu. Dio njih više uopće ne obavlja poslove koje su do jučer obavljali, prestala je potreba za njihovim radnim mjestima i preraspoređeni su na neke druge poslove koji nisu adekvatni njihovoj stručnoj spremi. Jedna sudska savjetnica dala je otkaz i otišla u Njemačku raditi u hotelu kao servirka. Druga je premještena iz Županje u Vinkovce…
– U posljednjih pola godine ne vidim pozitivne učinke, ni što se to bolje dogodilo. Sud je tu gdje jest, suci su tu gdje jesu, samo se spisi prenose. A mi nismo bili onaj sud koji je imao velike zaostatke da se može reći kako je ljudima sada bolje ići i u Vukovar nego čekati u Županji raspravu godinu dana, naprotiv! – tvrdi Miličević.
“Sva tri općinska suda u našoj županiji, i županjski, vukovarski i vinkovački, bila su ažurna. Ta priča oko ubrzanja sudskih postupaka definitivno bi možda mogla biti zanimljiva u Zagrebu, gdje se radi o nekom neažurnom sudu, da se dio predmeta prenosi na okolne sudove kako bi ih se malo rasteretilo. To se moglo riješiti i drukčije, a ne uvući cijelu Hrvatsku u neku priču zbog dva-tri neažurna suda. Pa gdje je tu racionalizacija, ušteda, gdje je tu zadovoljstvo svih tih ljudi”, pita se Miličević.
Marija LEŠIĆ OMEROVIĆ/glas-slavonije.hr