Iz više razloga vrijedno je spomenuti štitarsku pjevačku skupinu koja je nastupala pod imenom “ Štitarski oktet“. Danas, kad su već pomalo zaboravljeni a samo najmlađi pjevači iz prve postave su još među živima, ovaj kratki članak posvećujem njima, da se ne zaboravi. Za Oktet se generalno može reći da je bio ispred svog vremena. Nedavno smo postavili izložbu o štitarskim tamburašima, ono što je zajedničko dobrim tamburašima i pjevačima jest glazbeni talent kojeg u Štitaru nikada nije nedostajalo. Kako je bilo vrsnih tamburaša tako je bilo i vrsnih pjevača. Još tamo od 1930- ih godina u crkvenom zboru bilo je i tamburaša jer pjevanje i tambure idu ruku pod ruku. Tako su članovi crkvenog zbora iz 1930-ih bili tamburaši Lovro Ilijašević i Franjo Vincetić-Đureni, oba odlični kao pjevački basovi . Štitarski oktet je nastao 1977./1978., a svi članovi pjevali su i u crkvenom muškom zboru. Svi malo stariji mještani sjećaju se njihovih sjajnih izvedbi muke na Veliki petak. Meni je osobito u sjećanju ostalo skladno i dojmljivo izvođenje pjesme Puče moj, naručito početak i dandanas mi to zvoni u uhu. Šteta što ne postoji audiozapis. U tom trenutku u oktetu se našlo nekoliko izvrsnih pjevača,a pod stručnim vodstvom Stanka Oršolića iz Županje njihov je pjevački talent došao do punog izražaja. Ljubav prema glazbi i pjevanju motivirala je štitarske pjevače na kvalitativni iskorak od običnog pučkog pjevanja. Talent je postojao, trebalo je samo dodatnog rada i stručnog vodstva. Taj sretni spoj nastao je dolaskom Stanka Oršolića koji je u zbornom pjevanju, kao i u sviranju tambure u Štitaru, ostavio znatnog traga. Kao što je već rečeno, obično pučko pjevanje nije bilo baš neki izazov za zaista talentirane pjevače u Štitarskom oktetu. U to vrijeme teško da se još igdje na širem prostoru u selima njegovalo zborno pjevanje na toj razini kao što je to bilo u Štitaru. Pjeva se troglasno i četveroglasno skladbe za ozbiljne pjevačke grupe poput dalmatinskih klapa. Tako su i pjevali s volumenom, zvučno, uvježbano, skladno i pjevački disciplinirano. Svatko tko je slušao pjevanje Okteta u najboljim danima, složit će se s tvrdnjom. Za takvo kvalitetno pjevanje trebalo je dosta rada ali i talenta. Pjevanje Okteta na ovom je prostoru bilo ispred vremena. Ni nakon 40 godina još se nije pojavila seoska pjevačka skupina takve razine. Od pjevača osobito su se isticali tenor Ivan Lukačević, u drugom glasu Đuro Dominković i Đuro Lukačević te bas Mato Lukačević. U Oktetu su od tamburaša pjevali Đuro Lukačević-Grgić, Đuro Buzov-Mrki i Fabijan Oršolić-Tadijanović a osim njih pjevaju još Đuro Živković i Antun Filipović. Nešto kasnije Oktetu se pridružio Franjo Kobašević.
Na fotografiji sjede s lijeva; Đuro Buzov-Mrki, Đuro Dominković-Firovi, Đuro Živković i Đuro Lukačević-Gregić
Stoje s lijeva; Fabijan Oršolić-Tadijanović, Ivan Lukačević-Gregić, Mato Lukačević-Gregić i Antun Filipović-Pilipović
U sredini voditelj Stanko Oršolić.
Mato Dominković, rujan 2020.
