Zvonimir Stjepanović (Županja, 24.02.1964.), objavljuje pjesme i različite tekstove. Osnovnu i srednju školu pohađao u Županji i Vinkovcima, studirao pravo i vojništvo. Prvo značajnije pjesničko pojavljivanje bilo je u zborniku 100 hrvatskih pisaca (Matica hrvatska, Zaprešić 1991.). Uvrštavan u monografije i antologije (Šokadija i Šokci, Pjesnička polja, Šokačka čitanka, Poetika buke, Panonizam hrvatskog pjesništva) kao i u zbornike i časopise.
Autor je fotomonografije 20 godina Konjogojske udruge „Stari graničar“ u Županji. Poeziju i tekstove objavio u Županjskom vijencu, Županjskoj Posavini, Obrani, Županjskom listu, Županjskom zborniku, Zborniku Narodne zaštite, Hrvatskom slovu, 40 Šokačkih sijela u Županji, Zborniku Đakovačkih susreta, Hrašću. Tiskane su mu sljedeće zbirke pjesama: Slavonska ispovijed (1994.), Savski brodolomi (2000.), Svjetlosne njive (2004.), Tamo duž Save (2006.), Izmaglice (2008.), Stanarska kazivanja (2014.). Dobitnik je Povelje uspješnosti Julija Benešića. Član je Društva hrvatskih književnika, Matice hrvatske.
{joomplucat:317 limit=24|columns=4}