OTOK/BOŠNJACI – Srednjovjekovno arheološko nalazište Virgrad – smješteno duboko u spačvanskim šumama, između Otoka i Bošnjaka, uz rjeku Virovi – desetljećima je bivalo skriveno od očiju javnosti. Na tom su lokalitetu, naime, arheološka istraživanja obavljana 1970. godine, a u sljedećih 47 godina, do 2017., prekrila ga je gusta samonikla šuma sakrivši nalazište o kojem su spoznaje bile nedostupne javnosti. No projektom uređenja ta je lokacija, a riječ je o zaštićenom spomeniku kulture, stavljena u funkciju turizma čime je stvorena nova atrakcija za sve ljubitelje prirodne i kulturne baštine.
Utvrda tipa Wasserburg
– Virgrad je srednjovjekovna utvrda tipa Wasserburg iz 12. – 16. stoljeća s trostrukim opkopom, od čega je u cijelosti sačuvan središnji plato i dva unutrašnja opkopa dok je treći, vanjski opkop djelomice uništen – kazuje Marko Mikolašević, konzervator iz vukovarskog Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture RH. Dodat će i da je Grad Otok u okviru svojih projekata razvoja turističkih potencijala uredio poučnu stazu “Virovi” i “Lože”, dužine oko šest kilometara, kao prvu fazu projekta “Vrata spačvanskog bazena”, a kojim se na vodotoku Virovi planira daljnji razvoj turizma. Budući da se arheološko nalazište Virgrad nalazi u neposrednoj blizini, i to je arheološko nalazište uključeno u sustav poučnih staza i danas se prezentira kao dio turističke ponude. Na nalazištu je tako prorijeđeno raslinje, preko opkopa su izgrađeni mostovi koji formiraju šetnicu radi lakšeg prolaska nalazištem, sagrađena je visoka promatračnica, postavljene su klupe za sjedenje, informativne ploče s podacima o nalazištu i putokazi, a svi su dijelovi izrađeni od drveta. Sve se to odvijalo, dakako, pod budnim okom konzervatora, koji su pak nakon tih radova predložili i još dvije faze – dodatna arheološka istraživanja i eventualnu rekonstrukciju nalazišta.
Pripadalo mu 39 sela
– Virgrad se u povijesnim izvorima spominje 1428. godine kao posjed Ivana Alšana. Nakon što je obitelj izumrla, njihove posjede Alšan i Virgrad dodijelio je car Sigismund zbog zasluga braći Talovcima. U popisu iz 1437. godine Virgrad se navodi pod nazivom Castrum seu castellum Wervar, što bi značilo da je riječ o značajnijoj obrambenoj utvrdi i središtu iz kojeg se upravlja zemljoposjedom, a pripadalo mu je 39 sela. Virgrad je najvjerojatnije uništen između 1477. i 1536., kada vojska Osmanskog carstva započinje značajnija pustošenja i osvajanja područja Slavonije i Srijema – navodi konzervator Marko Mikolašević.
Izvori spominju i da je Vigrad bio sagrađen prvenstveno od drveta, nabijene zemlje, opeke i kamena, s visokom palisadom od hrastovih trupaca, a bio je kružnog oblika.
Inače, specifičnost nalazišta jest i što se nalazi na području dviju jedinica lokalne samouprave, u vlasništvu Republike Hrvatske, ali pod upravljanjem Hrvatskih šuma i na području koje je zaštićeno u okviru Direktive NATURA 2000, pa su na projetku, uz Otočku razvojnu agenciju kao nositelja, sudjelovali i Grad Otok i Općina Bošnjaci, te niz drugih nadležnih institucija.
– Prezentacija arheološkog nalazišta Virgrad pomoću projekta krajobraznog uređenja uzoran je primjer suradnje velikog broja dionika iz različitih resora državne uprave, lokalne i područne samouprave, javnih poduzeća i privatnog sektora – istaknuo je Mikolašević.
Inače, uređenje Virgrada financirano je sredstvima Ministarstva turizma kroz projekt uređenja cikloturističkog odmorišta “Pedalom u srednji vijek”. Prema podacima Otočke razvojne agencije, vrijednost projekta je oko 440.000 kuna.
Ostaci ognjišta, drvenih palisada, keramike
Prema riječima konzervatora Marka Mikolaševića, cijeli kompleks Virgrada zauzima površinu od približno šest tisuća četvornih metara. Reći će i kako su tijekom spomenutih istraživanja na lokalitetu pronađeni ostaci ognjišta od nabijene ilovače, ostaci drvenih palisada, kao i ulomci srednjovjekovne keramike uglavnom iz 14. i 15. stoljeća, te željezni vrhovi koplja, kovani čavli….
Vigrad je bio sagrađen od drveta, nabijene zemlje, opeke i kamena, s visokom palisadom od hrastovih trupaca
Izvor: glas-slavonije.hr
Sanja Butigan