Napomenuto je kako i ozbiljna veza dolazi u obzir. Ponukani oglasom koji se posljednjih dana vrti na HRŽ-u, a koji izaziva razne komentare slušatelja, uputili smo se u Bošnjake i provjerili o čemu je riječ. U Ulici Matije Gupca, na kućnom broju 44, dočekao nas je slijepi 44-godišnji Slobodan, koji se vrlo teško kretao dvorištem. Priznaje da ga život nikada nije mazio. Kao šestogodišnjak obolio je od dijabetesa i deset je godina odlazio na dijalizu. Prije devet godina u zagrebačkom Merkuru presađen mu je bubreg, a s obzirom na to je da je zbog vrlo teškog stanja u kojem se nalazio bio na vrhu prioriteta, transplantirana mu je i gušterača. Tada su se pojavili i novi problemi – umrli su mu roditelji s kojima je živio, Slobodan je počeo naglo gubiti vid, a doživio je i lakši moždani udar.
– Teško mi je, ali ne želim se prepustiti ni klonuti duhom. Kada su mi umrli roditelji, ostao sam u kući i doveden sam pred zid. Nisam znao što ću i kako dalje. Imam braću i sestre, ali svi oni imaju svoje obitelji i svoj život, a ja ne želim nikomu smetati i biti teret. Predlagali su mi čak da odem u dom, što sam kategorički odbio. Odlučio sam si pokušati organizirati život – ispričao nam je Slobodan.
– Ježim se već i od same pomisli da ću jesen i zimu morati provesti sam. Slijep sam i ne bih se usudio odlagati vatru. Želim pronaći srodnu dušu, osobu koja će za mene imati razumijevanja. Imam vlastitu kuću, dvorište, prihodi su mi, istina, skromni. Od invalidnine i obiteljske mirovine mjesečno dobijem 3.600 kuna. Spreman sam ženi plaćati određenu svotu i osigurati joj stan i hranu jer više nemam. Ovih sam dana primio nekoliko poziva. Nadam se da ću uspjeti pronaći ženu i da ćemo se moći složiti – rekao nam je Slobodan, koji je s roditeljima iz okolice Brčkog u Bošnjake doselio na početku rata. Susjedi za Slobodana imaju samo riječi hvale opisujući ga kao vrlo mirnu, ustrajnu i dobrodušnu osobu vrlo jakog duha i vjere, koja se unatoč svim životnim nedaćama nije predala i ide naprijed.
Marija LEŠIĆ OMEROVIĆ/Glas Slavonije
