Poticajima su se kupovali izborni glasovi, bili su nadomjestak za nepostojeću socijalnu politiku i na neki način političko pranje savjesti jer ni lokalna zajednica ni središnja vlast nisu imale bolji program. Sami poticaji bez infrastrukture kao što su hladnjače, organizirani otkup, navodnjavanje i educiranje ljudi da sade nove kulture rezultirali su dramatičnim smanjenjem proizvodnje, pa je zemlja od nekadašnje izvoznice hrane postala ovisna o uvozu svega i svačega. Doda li se tome skupa država u kombinaciji s fiksnim tečajem, došli samo do toga da je i bijeli luk ili grah jeftinije uvesti iz Kine nego ih saditi kod kuće.
Politika preprodavanja jedne te iste krave ili traktora da bi se što više poticaja izvuklo od države morala je kad-tad pasti u vodu kao i svaka kocka. Slavonci su među prvima u ovoj zemlji na svojoj koži otkrili tri najefikasnija izlaza iz krize, jedan na Bregani, drugi na autobusnom kolodvoru, a treći u zračnoj luci. Europska komisija nedavno je objavila da se protekle dvije godine 50-ak tisuća hrvatskih državljana preselilo u EU, uglavnom u Njemačku, a očekuju da će im se do kraja ovog desetljeća pridružiti tri puta više ljudi.
Domaći policijski izvori govore o više od 30 tisuća građana koji su trajno ili privremeno odjavili boravak u nekoj od slavonskih županija i krenuli trbuhom za kruhom, bilo na Jadran ili preko granice. HSS, HDSSB, HDZ, SDP mogu sada prebacivati lopticu od jednih na druge, rat je sigurno gospodarski vratio cijelo područje desetljeće unatrag, no ljudi odlaze i bit će ogromna šteta ako to učine trajno.
vecernji.hr
