I tog, spomenutog dana, premijer je onamo pristigao u društvu Anke Mrak Taritaš, a visoki su gosti pred novinarima i službeno obilježili početak obnove kuća. Odonda, ni jedna kamera, ni jedan mikrofon pa ni diktafon nisu ni zalutali ovamo, u uvjerenju kako su oni, mediji, odvozili svoju višemjesečnu dionicu, prepuštajući palicu bageristima i krovopokrivačima.
Srećom, HTV-ov Pero Barić nije se dao prevariti pa je obišao, ispostavilo se, prevarene i zaboravljene ljude. Pred kamere je priveo Iliju Josipovića ispred čije su porušene kuće radnici tada zamahnuli pijukom. “Dva tjedna poslije druga slika. Ilija svaki dan iz svog privremenog doma u kontejneru dođe na gradilište na kojem nema nikoga” vrijedni Pero, dok sugovornik sliježe ramenima: “Evo tu su dovezli kontejner za radnike, obećali da će početi kopati i još ništa. Otišla televizija, otišli i oni.”
Na drugom kraju sela ista priča: ni jedan bager nije došao, ni jedna motika, ni jednu kuću porušenu nisu došli pokupiti, nemam gdje spavati, živim u šupi i čekam obnovu… Dočekali su jedino HTV-ovu ekipe koja je sinoć u Dnevniku pokazala sav smisao javne televizije – servisa hrvatskih građana.
vecernji.hr
